Srpska umetnost među pravoslavnima u Klivlendu | Srpska dijaspora

U Klivlendu, u američkoj saveznoj državi Ohajo, održan je 48. dvogodišnji Sabor sveštenstva i vernika Grčke pravoslavne arhiepiskopije Amerike, pod nazivom „Rise and Build” – „Ustanimo i gradimo”. Među brojnim izlagačima iz SAD i sveta, svoje mesto našle su i dve inicijative vernika Eparhije istočnoameričke Srpske pravoslavne crkve.

Reklama

Paviljon i izložbeni prostor svečano su postali mesto na kojem su se sretali sveštenici, parohijski predstavnici, umetnici i vernici. U tom živom prostoru, gde se predstavljaju crkvene službe, knjige, ikone, kulturni programi i dobrotvorne inicijative, predstavljen je i deo stvaralaštva srpske pravoslavne zajednice u Americi.

Iz Sinsinatija, grada u saveznoj državi Ohajo, stigli su ikonopiskinja Ana i duborezac Viktor Gerasimčuk. U okviru svog studija „Ikonočki” predstavili su ikone rađene u vizantijskom stilu, kao i reprodukcije motiva sa crkvenih fresaka. Njihov rad dobro je poznat parohiji Svetog Đorđa u Sinsinatiju, za koju su izradili i darovali ikonostas, prestone ikone i freske u crkvi i parohijskoj trpezariji. Za taj doprinos episkop Irinej im je 2023. godine uručio posebne gramate.

Foto: Eparhija istočnoamerička

Druga predstavljena inicijativa stigla je iz grada Lebanon u Pensilvaniji, iz parohije Vaskrsenja Hristovog. Atelje „Theophany Works”, osnovan 2022. godine pod zaštitom Svetog Jovana Krstitelja, okuplja ljude različitog životnog puta, povezane verom i željom da svoje umeće stave u službu Crkve. U njihovom radu prepliću se različite umetničke discipline, od drveta i metala do predmeta namenjenih bogoslužbenom životu.

Upravo je ovaj atelje na parohijskoj slavi 2026. godine poklonio episkopu Irineju ručno izrađenu patericu. Štap je isklesan od trešnjinog drveta sa imanja Šejdlend, dok je njegov vrh izrađen od srebra sa brižljivo oblikovanim detaljima.

Ana i Viktor Gerasimčuk, kao i njihovi saradnici „Theophany Works”, istakli su da je učešće u Klivlendu bilo je prilika da se njihov rad vidi izvan matičnih parohija. Za njih, kako su naveli, još važnije bilo da pokažu da se pravoslavna umetnost ne čuva samo u velikim muzejima i starim knjigama već da je ona tu, da se stvara i danas u radionici, uz ikonu, komad drveta i ruke ljudi koji veruju da ono što stvaraju može nekoga da obraduje i približi Crkvi.

Na štandovima u Klivlendu posetioci su mogli da zastanu pred ikonom, razgledaju duborez ili se raspitaju kako nastaje neki od izloženih radova. Za autore je to bio susret sa ljudima koji razumeju njihov trud, a za posetioce prilika da kući ponesu nešto što nije nastalo na traci, već strpljivo i sa pažnjom.

Izvor: Rasejanje.info

Jezik