Novosađanka (21) želi da postane profesionalni vatrogasac (FOTO)
DOK su oči javnosti u našoj zemlji, ali i šire nedeljama bile uprte u Deliblatsku peščaru i pomahnitalu vatru koja je uništavala sve pred sobom, Novosađanka Nataša Katić (21) se hrabro, rame uz rame sa ostalim vatrogascima, na terenu borila sa vatrenom stihijom.

FOTO: Privatna arhiva
Na put od Novog Sada do južnog Banata i jedinstvene peščare u Evropi, otišla je kao član Dobrovoljnog vatrogasnog društva „Dr Laza Kostić“, čiju uniformu nosi od početka ove godine. Ne dvoumeći se ni jednog trenutka šta treba da učini, slušajući svoje srce, koje je vuklo da pomogne, sa ostalim kolegama dobrovoljcima iz ovog novosadskog DVD-a, otišla je na požarište.
– Prizor u peščari je bio strašan, i zato smo morali da se pridružimo profesionalnim i vatrogascima dobrovoljcima da se vatrena stihija što pre obuzda i ugasi – priča nam Nataša, inače student softvera i informacionih tehnologija na novosadskom Fakultetu tehničkih nauka. – Trudili smo se da damo sve od sebe. Na terenu je bilo dosta profesionalnih vatrogasaca, a mi iz doborovoljnih društava smo došli da im pomognemo.
GASILA I MAGACIN
TEORIJSKO i praktično znanje, ali i hrabrost, Nataša je imala priliku da pokaže i u gašenju nedavnog velikog požara u magacinu jedne kurisrske službe u Novom Sadu.
U vatrogasnoj uniformi, rame uz rame bila je sa kolegama iz svog DVD-a, koji su došli na ispomoć profesionalnim vatrogascima.
Mlada Novosađanka, ceo dan je, kako nam kazuje, kao i ostali iz DVD „Dr Laza Kostić“, bila na nogama i na leđima nosila naprtnjaču sa 20 litara vode. Vetar, gust dim i vatra na sve strane, ali to za hrabru Novosađanku nije bila prepreka da odustane. Naprotiv!
– Naš zadatak je bio da sprečavamo da se vatra širi – nastavlja naša sagovornica o iskustvu sa Deliblatske peščare. -Trudila sam se da pružim svoj maksimum, iako je bilo kolega koji su pokušavali da me malo poštede, jer sam tog dana bila jedina žena na terenu, ali im nisam to dozvolila. Najstrašnije mi je bilo da gledam kako se požar širi. Premeštali smo se jadne na drugu lokaciju.
Mlada Novosađanka, godinama već gaji ljubav prema vatrogasnom pozivu i plavoj uniformi koju nose ovi hrabri ljudi koji spasavaju ljudske živote i imovinu.
– Oduvek sam imala potrebu da pomažem drugima u nevolji, i eto, odlučila sam se da postanem dobrovoljni vatragosac, a nadam se jednog dana i profesionalni – iskreno će Nataša. – Moj ujak je profesionalni vatrogasac-spasilac u novosadskom bataljonu, i od njega sam čula mnogo priča o onome šta rade, valjda sam od njega nasledila ljubav prema tom plemenitom pozivu.
Svesna je Nataša da suočavanje sa vatrom nosi i rizik, ali prošla je sve obuke i rigorozne treninge i testove kao i muške kolege, i sve je uspešno savladala, i hrabro stala u stroj.
ZNAČAJNA PODRŠKA
MADA je u početku Natašinim roditeljima bila čludna njena želja da postane vatrogasac – dobrovoljac, na kraju su pred njenom upornošću morali da „popuste“.
– Kada završim fakultet, želela bih da postanem profesionalni vatrogasac-spasilac, i imam punu podršku roditelja – ponosno ističe ova hrabra mlada devojka. – Mojim vršnjacima je, međutim, i dalje čudno što volim da nosim vatrogasnu uniformu, i to dobrovoljno i odlazim na intervencije.
– Najvažnije je da na terenu svi delujemo kao jedan tim, i da se razumemo i pogledima, i da jedni drugima budemo podrška – ističe naša sagovornica, dodajući da na terenu muške kolege ne gledaju na to što je nežniji pol, jer su na terenu svi ravnopravni.




