U SRBIJU, PO BLISTAV OSMEH: Ekskluzivna ponuda zubne ordinacije Aponia za našu dijasporu! (VIDEO)

Ako živite u Americi, verovatno ste bar jednom našli u situaciji da je stigao predračun od zubara, pogledali ste cifru na papiru i odlučili da je najbolje da ostatak pročitate neki drugi put.

Papir završi u fioci, a vi sami sebi kažete: „Srediću to kad odem u Srbiju.“

I onda konačno dođe taj odlazak kući. Imate dve nedelje. Dovoljno vremena da se uradi sve što mesecima odlažete. Ali dve nedelje prođu brže nego što ste planirali. Slava, porodica, prijatelji, obaveze i poseta zubaru nikad ne stigne na red.

U Ameriku se vraćate sa zubima sa kojima ste došli, dok predračun ostaje tamo gde ste ga i ostavili — u fioci.

Ipak, ima i drugačijih primera.

Nedavno smo pisali o Manetu iz Njujorka, javnosti poznatom kao Kasper, koji je odlučio da više ne odlaže rešavanje problema sa zubima. Tokom samo dva dolaska u Beograd uspeo je da završi ono što je dugo odlagao.

Njegov slučaj privukao je pažnju upravo zato što pokazuje da odlazak kod zubara u Srbiji za ljude iz dijaspore može da se uklopi i u kratak boravak u zemlji.

Terapiju je vodila dr Ana Tešić, koja je nakon njegovog iskustva snimila i video u kojem se predstavlja i govori više o svom radu.

Možda je upravo zato njegov primer zanimljiv svima koji već mesecima, ili godinama, ponavljaju istu rečenicu: „Srediću zube kad dođem kući.“

„EDUKUJEM SE ČITAVOG ŽIVOTA, PA I SAD KAD IMAM 51 GODINU“

Dr Ana Tešić više od dve decenije vodi Aponia Dental & Aesthetic Center u Krunskoj ulici u Beogradu. Za to vreme, kroz njenu ordinaciju prošlo je više od 2.500 pacijenata.

Kada govori o svom radu, međutim, ne počinje od savremene opreme, tehnologije ili diploma koje krase zidove ordinacije. Počinje rečenicom koju od lekara ne čujete baš često.

„Edukujem se čitavog života, pa i sada, kada imam 51 godinu“, kaže dr Tešić.

Njena prva specijalizacija bila je endodoncija, odnosno lečenje kanala korena zuba. Bila je to, kako kaže, njena velika ljubav. Ali tu nije želela da se zaustavi.

Usledile su protetika, cirkonijumske krunice bez metala, fasete, a potom i oblast koju smatra samim vrhom stomatologije — implantologija.

Upravo tu dolazimo do detalja koji posebno privlači pažnju.

Jedna od procedura koje se u Njujorku naplaćuju desetinama hiljada dolara po vilici, All-on-4, ima svog tvorca. Zove se Paulo Malo, stomatolog iz Lisabona, a dr Tešić imala je priliku da uči direktno od njega.

„Imala sam veliku sreću da učim lično kod profesora Paula Maloa, čoveka koji je osmislio All-on-4 — koncept po kojem se čitava vilica može rehabilitovati na četiri implanta, uz privremene fiksne zube koji se dobijaju za 24 sata“, objašnjava dr Tešić.

Ali ni tu nije stavila tačku.

Nakon toga usavršavala se za tuberopterigoidne implante i kortikobazalnu implantologiju, a potom i za implante izrađene po meri pacijenta — rešenje za kompleksne slučajeve u kojima je količina dostupne kosti minimalna.

Drugim rečima, i za pacijente kojima je negde drugde već rečeno da za njih više nema rešenja.

Njeno usavršavanje nije se završilo ni na stomatologiji. Završila je i edukaciju iz antiejdžing medicine, o čemu govori uz osmeh:

„Da bi pacijenti bili još lepši, a i ja sama.“

Aponia Dental & Aesthetic Center ima i sertifikat Ministarstva zdravlja Republike Srbije za unapređenje dentalnog turizma, što je posebno značajno za pacijente koji u Beograd dolaze iz drugih gradova ili zemalja.

Za njih stomatološki tretman tako postaje nešto što mogu da uklope i u kratak boravak u Srbiji — upravo ono što je bilo važno i Manetu iz Njujorka, o čijem iskustvu smo pisali.

„OTAC ME JE SLAGAO DOK SAM SEDELA U NJEGOVOJ ORDINACIJI“

Ime ordinacije, Aponia, potiče od starogrčke reči koja označava život bez bola. Ime nije izabrano samo zato što lepo zvuči. Iza njega stoji jedno lično iskustvo koje dr Ana Tešić pamti i danas.

Imala je 22 godine i bila studentkinja stomatologije kada ju je zaboleo kutnjak. Za pomoć se obratila ocu, specijalisti stomatologije i pukovniku koji je radio na VMA, ali i čoveku koji joj je od detinjstva bio najveći profesionalni uzor.

„Sela sam u njegovu stolicu, zub me je mnogo boleo i tražila sam anesteziju, jer sam se plašila kao i svaki normalan čovek. Ali sam istovremeno imala potpuno poverenje, jer je to moj tata. Rekao mi je: ‘Ana, stavio sam ti lek koji je umrtvio živac, ništa te neće boleti.’“

Ipak, strah nije nestao. Insistirala je na anesteziji.

„Tada mi je objasnio da mora da me ubode dugačkom iglom spolja u obraz. Zamislite moj šok. Naravno da sam mu poverovala, to je moj tata.“

Ali ono što je usledilo ostalo joj je urezano u sećanje.

„Vađenje živca bez anestezije, koji je navodno bio umrtvljen, bilo je ekstremno bolno. Toliko da se i danas sećam tog bola. Tada se nešto u meni promenilo.“

Godinama kasnije, dr Tešić kaže da je tehnika koju je tada doživela pripadala nekim drugim vremenima.

„Danas znam da je ta tehnika davanja anestezije postojala samo u prašnjavim udžbenicima.“

Ipak, kako kaže, i danas se koriste preparati za umrtvljivanje živca koji ne mogu u potpunosti da ga uklone, zbog čega pacijenti ponekad i dalje doživljavaju veoma bolne intervencije.

Upravo zato je godinama razvijala i usavršavala sopstvenu tehniku anestezije, sa ciljem da sam ubod bude što manje neprijatan — u nekim slučajevima pacijent ga, kako kaže, gotovo i ne oseti.

Kod velikih hirurških intervencija koristi se i sedacija, kao u slučaju Maneta iz Njujorka, kako bi pacijent tokom procedure bio opušten i kako bi mu čitavo iskustvo bilo što prijatnije.

A za dr Tešić nema većeg komplimenta od reakcije pacijenata koji su godinama izbegavali stomatologa.

„Dešava mi se da ljudi koji se plaše igle, koji godinama nisu bili kod zubara, zadremaju u stolici dok ih radim. Nećete verovati, ali meni je to najveći kompliment.“

Možda upravo u toj rečenici najbolje i jeste sadržana ideja iza imena Aponia — stomatologija nakon koje pacijent ne pamti bol, već osećaj da je konačno prestao da se plaši odlaska kod zubara.

„PRVO POKUŠAVAM DA SAČUVAM VAŠE ZUBE“

Dr Tešić naglašava da je najvažnije sačuvati prirodan zub kad god za to postoji realna mogućnost.

„Vađenje mi je poslednja opcija, ne prva. Brže je, a za ordinaciju i isplativije, izvaditi zub i staviti implant nego sat vremena spasavati koren. Moja prva ljubav je lečenje kanala i svaki zub koji razumno može da se spase — ja ću ga spasiti. I to najčešće u jednoj seansi, a ne u tri.“

Takav pristup bio je važan i u slučaju Maneta iz Njujorka.

Na gornjoj vilici dobio je šest implanata i četrnaest keramičkih zuba, dok su na donjoj vilici sačuvana sva njegova četrnaest zuba i zaštićena krunicama.

„Neki moj kolega bi verovatno i dole vadio. Ja smatram da svoje zube treba čuvati koliko god možemo. Jer kako gubimo svoje zube, tako može da se izgubi i implant.“

Za dr Tešić, dakle, implant nije zamena za zub koju treba ponuditi čim se pojavi problem. Ako postoji način da se prirodan zub sačuva, prednost daje upravo tome.

DVE POSETE, DVA DOLASKA KUĆI

Za ljude iz Amerike koji stomatološke probleme rešavaju u Srbiji, najveća prepreka često nije cena — već vreme. Godišnji odmor traje dve nedelje, dok ozbiljniji stomatološki radovi po pravilu zahtevaju više meseci.

Upravo zato, kaže dr Tešić, plan terapije počinje mnogo pre nego što pacijent uopšte sedne u stomatološku stolicu.

„Sve se dogovori dok ste još u Americi. Javite mi se putem WhatsAppa, pošaljete panoramski snimak i fotografije zuba, a zatim dobijete plan terapije, okvirnu cenu i videokonsultaciju — sve pre nego što kupite kartu“, objašnjava ona.

Prema njenim rečima, pacijent unapred zna šta ga očekuje i koliko će terapija koštati.

„Cena koju dogovorimo je konačna i ne raste kada se rad otvori. Sve je uključeno u cenu, nema skrivenih troškova.“

Za pacijente koji dolaze iz inostranstva organizovan je i dolazak u Beograd.

„Kada sletite, čekaju vas prevoz sa aerodroma i apartman na pet minuta od ordinacije.“

Kod implantoloških radova, međutim, potrebno je računati na dve posete Beogradu. I upravo tu dr Tešić insistira na nečemu što se često izgubi u atraktivnim reklamama o „zubima za jedan dan“.

„U prvoj poseti dobijete privremene fiksne zube 24 sata nakon hirurgije i ostajete u Beogradu pet dana. Onda kost mora da sraste oko implanata. To je biologija i ne može da se ubrza ni za koje pare.“

Druga poseta traje oko sedam dana, nakon čega pacijent dobija definitivni, fiksni keramički rad.

Za ljude koji svakako dva puta godišnje dolaze u Srbiju, ovakav raspored može da znači da se terapija uklopi u njihove redovne dolaske, bez dodatnog putovanja preko okeana.

A za one koji žele estetsku korekciju osmeha na sopstvenim zubima, odnosno takozvani Hollywood Smile, obe vilice mogu, prema rečima dr Tešić, da budu završene za oko deset dana, tokom jedne posete.

Ono što je takodje jako važno jeste činjenica da je doktorka Tešić i po povratku u Ameriku dostupna pacijentima za sva pitanja.

KOLIKO KOŠTA, I ZAŠTO PRIMA SAMO PET PACIJENATA IZ
INOSTRANSTVA MESEČNO

Cene su izražene u evrima i pacijenti ih saznaju pre nego što krenu na put.

Jedna bezmetalna cirkonijumska krunica košta 300 evra po zubu, dok fiksni zubi na implantima za jednu vilicu, kroz All-on-4 proceduru, koštaju 7.300 evra. Prema rečima dr Tešić, u tu cenu nema naknadnih i skrivenih troškova.

Za poređenje, fiksni zubi na implantima u Njujorku, prema javno dostupnim cenovnicima tamošnjih ordinacija, mogu da koštaju desetine hiljada dolara po vilici. Za terapiju kakvu je imao Mane iz Njujorka, procena bi, prema tim cenama, mogla da dostigne između 45.000 i 70.000 dolara.

Ipak, dr Tešić ne želi da svoj rad predstavlja kao najjeftiniju opciju.

„Nisam najjeftinija u Beogradu, da to odmah kažem. Ako vam je cena jedini kriterijum, naći ćete ordinacije koje rade i za 30 odsto manje i tamo treba da idete, sa mojim blagoslovom.“

Razlog je, kako objašnjava, način na koji je organizovan njen rad.

„Primam najviše pet pacijenata iz inostranstva mesečno, jer svaki korak, od plana do finalnog rada, radim lično.“

Posebno insistira i na materijalima koji se koriste u terapiji.

„Ne želim da stavljam ljudima u usta materijale kineskog porekla, jer, nažalost, nijedan pacijent nije svestan od kog materijala su mu zubi napravljeni.“

Kod nje, kaže, nema ni situacije u kojoj pacijenta na konsultaciji dočeka jedno lice, tokom zahvata drugo, a na kontroli treće.

Takav pristup, međutim, znači i neprihvatanjes vakog pacijenta.

Otprilike svaki treći slučaj, priznaje, bude odbijen već tokom konsultacije, kada proceni da pacijent očekuje rezultat koji realno nije moguće postići.

„Bolje da to čujete dok ste još u Americi nego kada već imate kartu.“

View this post on Instagram

A post shared by APONIA by Dr. Ana (@aponia.by.dr.ana)

PACIJENTI IZ CELE EVROPE KORISNICI STOMATOLOŠKIH USLUGA

U Krunsku ulicu ne dolaze samo pacijenti iz dijaspore. U Aponiju već godinama stižu ljudi iz različitih delova Evrope, spremni da pređu stotine kilometara zbog stomatološkog tretmana i kontrola.“

Jedan pacijent iz Švajcarske na kontrole dolazi svake dve godine, i to već punih deset godina.

Jela iz Nemačke, koja je uradila All-on-4 na obe vilice, svoje iskustvo opisuje jednostavno:

„Zahvat je bio potpuno bezbolan, rezultat je prelep, a ja konačno opet mogu slobodno da se smejem.“

Italijani i Švajcarci već godinama dolaze u Beograd zbog stomatoloških tretmana. Sada se sve više otvara i mogućnost za ljude iz naše dijaspore — posebno one iz Kanade, Čikaga i Njujorka, koji svakako nekoliko puta godišnje dolaze u Srbiju.

Za njih je pitanje možda samo kako da jedan od tih već isplaniranih dolazaka iskoriste i za ono što godinama odlažu — da konačno srede svoje zube.

SVAKI POVRATAK KUĆI BEZ REŠENJA JE JOŠ JEDNA IZGUBLJENA
GODINA

Dr Tešić ne voli da plaši pacijente, ali za one koji godinama odlažu odlazak kod zubara ima jednu važnu poruku.

„Čim izgubite zub, kost ispod njega počinje da se povlači. Ne za nekoliko godina, već za nekoliko meseci. Ljudi koji su dugo odlagali, kada vide svoj snimak, najčešće kažu samo jedno: ‘Zašto ovo nisam sredio ranije?’“

Odgovor je, zapravo, svima poznat.

Dve nedelje godišnjeg odmora, slava, porodica, rodbina, obaveze… I ono čuveno „sledeći put“.

A sledeći put se, kao i mnogo toga, često odlaže za neki novi dolazak.

Zato, ako ove godine planirate dolazak u Srbiju i razmišljate da konačno rešite i zube, možda je najvažnije da ne čekate da sletite u Beograd da biste počeli da razmišljate o terapiji.

Dr Tešić mesečno prima najviše pet pacijenata iz inostranstva, pa je za one koji planiraju dolazak potrebno javiti se najmanje mesec dana unapred.

SVE POČINJE JEDNOM PORUKOM

Za sve koji razmišljaju o stomatološkom tretmanu u Srbiji, prvi korak je online konsultacija. Ordinaciju Aponia Dental & Aesthetic Center možete kontaktirati putem WhatsAppa ili Vibera na broj (+381) 65 555 62 95. Prilikom javljanja dovoljno je da navedete da dolazite iz Amerike i kada planirate sledeći dolazak u Srbiju.

Ako još uvek razmišljate i želite najpre da se informišete, dr Tešić je pripremila besplatan vodič „Sve što treba da znate pre ugradnje dentalnih implanata“, u kojem se nalazi 56 najčešćih pitanja i odgovora.

Više informacija možete pronaći na sajtu aponiadentalcenter.com/ebook, kao i na stranici za zakazivanje konsultacije: aponiadentalcenter.com/konsultacija.

Aponia Dental & Aesthetic Center nalazi se u Krunskoj 56 u Beogradu. Ordinaciju možete pratiti i na Instagramu, na profilu @aponia.by.dr.ana.

I još nešto.

Ako poznajete nekoga ko već godinama govori: „Srediću zube kad odem kući“, možda je vreme da mu pošaljete ovaj tekst.

Neka sledeći dolazak u Srbiju zaista bude taj put.

I neka se ovog Božića sa svojima fotografiše bez stisnutih usana.

Tekst: PR Foto: Aponia Dental & Aesthetic Center

Google Dodaj Serbian Times kao svoj Google izvor

Jezik