Kako odjaviti osobe koje više ne žive na vašoj adresi?
AKO su na vašoj adresi prijavljene osobe koje su se odavno odselile, vlasnik stana ili kuće može da zatraži od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) proveru njihovog prebivališta. Postupak se pokreće podnošenjem zahteva nadležnoj policijskoj upravi ili stanici, a ako se utvrdi da osoba zaista ne živi na prijavljenoj adresi, može biti doneto rešenje o pasivizaciji adrese.

Foto: Octavian Lazar / Alamy / Profimedia
Prema članu 18 Zakona o prebivalištu i boravištu građana, nadležni organ proverava da li osoba zaista stanuje na adresi na kojoj je prijavila prebivalište ili boravište. Važno je znati da vlasnik nekretnine ne može samostalno da odjavi drugo lice, već može da pokrene postupak u kojem MUP utvrđuje činjenice i odlučuje u skladu sa zakonom.
Kako pokrenuti postupak za odjavu osobe sa adrese?
Prvi korak je obraćanje policijskoj upravi ili policijskoj stanici nadležnoj prema adresi stana ili kuće. Vlasnik nekretnine treba da podnese pisani zahtev za proveru prebivališta osobe za koju smatra da više ne živi na toj adresi.
U zahtevu je potrebno jasno navesti adresu nepokretnosti, podatke o podnosiocu i razlog zbog kojeg se traži provera. Korisno je navesti i podatke o osobi na koju se zahtev odnosi, ukoliko su poznati, kao i priložiti dokumentaciju kojom se dokazuje vlasništvo ili drugi opravdani pravni interes.
Pravni osnov za ovaj postupak nalazi se u članu 18 Zakona o prebivalištu i boravištu građana. Ova odredba predviđa da nadležni organ može da proveri činjenicu stanovanja na prijavljenoj adresi na zahtev fizičkog ili pravnog lica koje ima opravdan pravni interes.
Koja dokumenta su potrebna?
Pre odlaska u policijsku stanicu, preporučljivo je pripremiti:
- Važeću ličnu kartu podnosioca zahteva.
- Dokaz o vlasništvu nad stanom ili kućom, poput odgovarajućeg izvoda iz katastra ili ugovora o kupoprodaji.
- Pisani zahtev sa adresom nepokretnosti, poznatim podacima o prijavljenoj osobi i obrazloženjem razloga za proveru.
- Druge dokaze koji mogu da potkrepe navode da osoba više ne stanuje na toj adresi, ako ih podnosilac poseduje.
Pre predaje zahteva treba proveriti kod nadležne policijske uprave da li je potrebna dodatna dokumentacija, na koji način se zahtev podnosi i da li se plaća administrativna taksa. Ne treba unapred pretpostavljati da su iznos takse i svi prilozi isti u svakoj situaciji.
Šta se dešava nakon podnošenja zahteva?
Nakon prijema zahteva, nadležni organ proverava da li osoba zaista živi na prijavljenoj adresi. Provera može da obuhvati utvrđivanje činjenica koje su važne za donošenje odluke.
Ako se utvrdi da osoba ne stanuje na adresi na kojoj ima prijavljeno prebivalište ili boravište, odnosno da je prilikom prijave dala neistinite podatke, MUP donosi rešenje kojim se adresa pasivizira.
Pasivizacija znači da se u službenoj evidenciji označava da građanin ne stanuje na adresi na kojoj je prijavljeno njegovo prebivalište ili boravište. Zbog toga ovaj postupak nije isto što i jednostavna odjava koju vlasnik može sam da izvrši.
Samo podnošenje zahteva ne znači da će adresa automatski biti pasivizirana. Odluka zavisi od utvrđenih činjenica i postupka koji vodi nadležni organ.
Koje su posledice pasivizacije adrese?
Kada primi rešenje o pasivizaciji, građanin koji živi na teritoriji Srbije dužan je da prijavi prebivalište i adresu na kojoj zaista stanuje u roku od osam dana od prijema rešenja.
Zakon predviđa i mogućnost žalbe na rešenje o pasivizaciji, u roku od osam dana od prijema. Zato je važno da osoba na koju se rešenje odnosi postupi u skladu sa poukom o pravnom sredstvu navedenom u dokumentu.
Za vlasnika nekretnine, pokretanje postupka predstavlja način da nadležni organ proveri i, kada su ispunjeni zakonski uslovi, ispravi stanje u evidenciji prebivališta. Ipak, sam zahtev ne rešava automatski eventualne druge sporove između vlasnika i osobe koja je ranije živela na toj adresi.
Može li vlasnik sam da odjavi osobu koja se odselila?
Ne. Vlasnik stana ili kuće ne može jednostrano da izbriše drugu osobu iz evidencije prebivališta samo zato što ona više ne živi u toj nekretnini. Može, međutim, da zatraži proveru od nadležnog organa, uz obrazloženje i dokaze koji pokazuju da postoji opravdan razlog za pokretanje postupka.
Zato je najvažnije da se zahtev podnese nadležnoj policijskoj upravi ili stanici i da se sačuva dokaz o njegovoj predaji. Konačnu odluku donosi MUP nakon provere, u skladu sa Zakonom o prebivalištu i boravištu građana.
Zaključak: Ako su na vašoj adresi prijavljene osobe koje se više ne nalaze u toj nekretnini, prvi korak je da od MUP-a zatražite proveru prebivališta. Kada se utvrdi da osoba ne živi na prijavljenoj adresi, nadležni organ može da donese rešenje o pasivizaciji, čime se stanje u evidenciji usklađuje sa utvrđenim činjenicama.
(Bizportal)




