Ukrajinci dronovima naneli teške gubitke američkoj oklopnoj brigadi

PREMA navodima komandanta i štaba jedne američke oklopne brigade, ukrajinski operateri dronova – koji su u okviru vojne vežbe američke vojske u Nemačkoj igrali ulogu neprijatelja – prouzrokovali su oko 70% gubitaka te brigade tokom prva tri dana.

ШАМАР ЗА АМЕРИЧКУ АРМИЈУ! Украјинска посада дронова демолирала елитну оклопну јединицу током маневара!

Foto: AI/Gemini

Ovi podaci izneti su u članku objavljenom u „Militari rivjuu” (Military Review), stručnom časopisu američke vojske. Autori teksta su pukovnik Majkl Zigelhofer, komandant 3. borbenog tima oklopne brigade (u sastavu 1. konjičke divizije), poznatog pod nazivom „Grejvulf” (Greywolf), i šest oficira iz njegovog sastava. Oni opisuju vežbu „Kombajnd rizolv 26-07” (Combined Resolve 26-07), održanu u proleće 2026. godine na poligonu Hoenfels u Bavarskoj. Tokom vežbe, brigada se suočila sa protivničkim snagama koje su bile ojačane odredom iz 412. puka ukrajinskih Snaga za bespilotne sisteme – jedinicom poznatom kao „Nemezis” (Nemesis).

Neprijateljski dronovi su ili direktno napadali pripadnike „Grejvulfa” ili su služili kao izviđači za artiljeriju koja je izvodila udare. Tokom desetodnevne vežbe, protivničke snage su upotrebile dronove u više od 750 slučajeva. Do kraja trećeg dana, udeo gubitaka uzrokovanih dronovima pao je ispod 30%, ali autori napominju da neprijatelj nije smanjio intenzitet dejstava. „’Grejvulf’ je promenio način na koji se bori”, naveli su oni.

Veliki deo te promene svodio se na osnovne vojničke veštine. Sistemi brigade za borbu protiv dronova i elektronsko ratovanje ometali su signale za upravljanje bespilotnim letelicama unutar zaštitnih „mehura” prečnika do 2 kilometra. Međutim, ti sistemi su morali biti postavljeni na fiksnim lokacijama i pomerani napred u etapama, što je jedinice činilo ranjivim tokom kretanja. Ovi sistemi su takođe bili manje efikasni protiv manjeg broja dronova povezanih optičkim kablom; njima se upravlja putem tankog kabla, pa ih je nemoguće ometati elektronskim putem. Više od polovine formacije moralo je da se oslanja na korišćenje zaklona, kamuflažu, raštrkavanje, kretanje manjim putevima i brze taktičke manevre kako bi se izvukli pre nego što artiljerijska vatra pogodi njihove položaje.

Prema proceni autora, oko 60% borbe protiv dronova na nivou brigade zasniva se na terenskim veštinama i taktičkim postupcima vojnika. Naveli su da su tek veliki simulirani gubici tokom prvih dana primorali vojnike da primene ono što su uvežbavali. Preživljavanje je imalo svoju cenu: posade su isključivale sistem za praćenje sopstvenih snaga (*Blue Force Tracker*), smanjile upotrebu radio-veza, pa čak i prekidale satelitske veze preko sistema *Starshield* kako bi umanjile svoj elektronski potpis. Pored toga, doturanje zaliha brigadi trajalo je dvostruko duže od planiranog, jer je neprijatelj vrebao njene linije snabdevanja.

Jedinica „Grejvulf” (*Greywolf*) takođe je raspolagala sopstvenim dronovima. Za fazu napada, angažovan je 3. bataljon 504. padobransko-pešadijskog puka – u to vreme eksperimentalni bataljon bespilotnih letelica – a ukupno je korišćeno više od 700 dronova, raspoređenih od nivoa voda do nivoa brigade. Upotrebom relejnih dronova za proširenje dometa, gotovo sve letelice ovog bataljona mogle su da lete na udaljenosti od 25 do 40 kilometara, što je bilo dovoljno da pokrije celokupan poligon za obuku, prostor dimenzija približno 14 sa 27 kilometara.

Tolika brojnost u početku je preopteretila štab brigade. Alati za planiranje prikupljanja podataka, projektovani za rad sa svega nekoliko senzora, otkazali su; operativni centar se teško nosio sa bujicom izveštaja, a sistem za upravljanje vazdušnim prostorom – koji je otvarao i zatvarao pojedinačne sektore za svaki dron – nije mogao da isprati taj tempo. Štab nije imao potpunu sliku o tome koliko se dronova u svakom trenutku nalazi u vazduhu.

Brigada se prilagodila tako što je jedinicama sa dronovima postavila jasne prioritete, dozvoljavajući im da deluju u skladu sa komandantovom namerom, umesto da se svakom letelicom upravlja pojedinačno. Linija koordinisane vatre pomerena je ispred konjičkog eskadrona, omogućavajući dronovima i artiljeriji da dejstvuju po svim ciljevima iza te linije bez potrebe za dodatnim odobrenjima. Zemaljske stanice neprijatelja za upravljanje dronovima postale su prioritetni cilj, dok je deo municije za dronove sačuvan za odlučujući trenutak. Letelice sa posadom i one bez nje uglavnom su bile razdvojene po visini leta, uz ostavljanje uskih koridora rezervisanih za borbene helikoptere i letelice za medicinsku evakuaciju.

Pred kraj rotacije, „Grejvulf” je izveo dva istovremena proboja kroz gustu šumu, na međusobnoj udaljenosti od oko 6 kilometara. Autori navode da neprijatelj nije mogao da proceni koji je od tih napada glavni, nije uspeo da zaustavi nijedan, a svoje rezervne snage izgubio je pre nego što je uopšte stigao da ih angažuje.

Jedan komandir čete u ovoj brigadi, pišući za portal *Task & Purpose*, opisao je kako su se neprijateljski dronovi (nazvani „Nemezis”) već nalazili iznad glave dok je njegova četa prolazila kroz jedini ulaz na poligon za obuku. „Pokazali su nam kako da efikasno upravljamo jeftinim dronovima na neverovatnim udaljenostima. Održali su pravu lekciju o tome kako ubrzati proces ’od senzora do dejstva’ (tzv. *kill chain*), koristeći taktike, tehnike i tehnologije koje sada možemo da primenimo u našim jedinicama”, napisao je Alan Votson.

Oficiri predlažu da oklopne brigade integrišu svoje dronove u okviru multifunkcionalnih udarnih snaga. Svaka od njih bi sadržala tri voda: jedan za dugodometno izviđanje (do najmanje 40 km), jedan sa srednjim i teškim dronovima-bombarderima, i jedan sa udarnim dronovima koji deluju u sprezi sa relejnim sistemima; uz to, svaki bataljon bi imao i manje oklopne udarne vodove. Takođe, oni ističu potrebu da svi dronovi u brigadi dele jedinstvenu operativnu sliku – navodeći ukrajinski sistem za upravljanje bojištem „Delta” (*Delta*) kao model – kao i potrebu za sistemima za protivdejstvo dronovima koji funkcionišu u pokretu: od aktivnih odbrambenih sistema na svakom vozilu, pa sve do radarskih i protivdejstvenih sistema na nivou brigade. Ukrajinske jedinice i oprema postale su ove godine redovan deo obuke američke vojske u Evropi. Vojnici u Hoenfelsu su, tokom rotacije „Combined Resolve 27-01”, fotografisani kako sklapaju izviđačku bespilotnu letelicu „Stork” ukrajinske konstrukcije.

defence-blog.com

BONUS VIDEO – IZBODEN MUŠKARAC U NOVOM SADU: Napadač mu prišao dok je izlazio iz auta

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

>

Jezik