In Memoriam protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija – život između svešteničke službe, umetnosti i pomoći ljudima | Srpska dijaspora
U rukama oca Vojislava Bilbije smenjivali su se stomatološki instrumenti, slikarske četkice i alat za obradu srebra. Završio je stomatologiju, bavio se karateom, slikao ikone i izrađivao kivote, a kao sveštenik služio je srpskoj zajednici u Holandiji. Njegov život povezala je potreba da ono što je znao i umeo upotrebi za druge – u ordinaciji, crkvi, umetničkoj radionici ili prilikom prikupljanja humanitarne pomoći.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija, rođen 1942. godine u Bosanskom Grahovu, ostavio je iza sebe dela vezana za Hilandar i Studenicu, ali i dugogodišnji rad sa ljudima daleko od zavičaja. Bio je starešina roterdamske parohije i arhijerejski namesnik za Holandiju, ikonopisac, pojac i humanitarni radnik.
Od stomatologije do ikonopisanja
Tokom studija u Beogradu posvetio se karateu i postizao zapažene rezultate. Istovremeno je razvijao interesovanje za umetnost: slikarstvom je samostalno počeo da se bavi 1963, a od 1966. godine usavršavao je ikonopisanje i tehnike obrade plemenitih metala. Vojislav Bilbija ostvario je uspehe i u karateu, kojim je počeo da se bavi tokom studentskih dana u Beogradu. Osvojio je titulu prvog jugoslovenskog prvaka, ali je njegov takmičarski put naglo prekinut u martu 1969. godine. U jednoj borbi, nastupajući kao univerzitetski šampion, protivniku je udarcem slomio nos. Usledila je doživotna suspenzija, koja je označila kraj njegove sportske karijere i snažno uticala na njegove kasnije životne odluke.
Stomatologiju je završio 1969. godine. Kao stomatolog radio je u Kistanjama, dok je u obližnjem manastiru Krka slikao ikone. Lekarski poziv i umetnički rad tada su se odvijali uporedo, a iskustvo stečeno u obradi metala kasnije mu je omogućilo da se prihvati zahtevnih crkvenih narudžbina.
Već od 1967. do 1969. godine izradio je oko trideset ikona, među kojima su bile i one sa srebrnim rizama. Potom je slikao ikone za pravoslavne crkve u Kninu i Metkoviću. Od 1970. do 1972. nastalo je još približno dvadeset ikona sa srebrnim okovom, koje su najvećim delom dospele u Sjedinjene Američke Države.
Dela za Hilandar i Studenicu
Na Svetu Goru prvi put je otišao 1970. godine, sa ekskurzijom bogoslovije manastira Krka. Dve godine kasnije započeo je rad na jednom od svojih najznačajnijih ostvarenja – kivotu za mošti Svetog Simeona Mirotočivog u Hilandaru. Na njemu je radio tokom 1972. i 1973. godine.
Taj posao tražio je preciznost, poznavanje materijala i razumevanje namene predmeta koji je izrađivao. Znanje koje je sticao kao slikar i obrađivač plemenitih metala ugradio je u delo posvećeno Stefanu Nemanji, osnivaču srpske srednjovekovne dinastije i monahu Simeonu.
Krajem devedesetih godina, dok je još bio đakon, izradio je i kivot za mošti Prepodobne Anastasije, majke Svetog Save. Za ovo delo upotrebio je srebro i drago kamenje iz stare hilandarske riznice. Kivot, težak oko 170 kilograma, postavljen je u Bogorodičinoj crkvi manastira Studenice.
Za umetničku vrednost, stvaralaštvo i izuzetan rad Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve odlikovao ga je 1991. godine Ordenom Svetog Save prvog reda.
Među ljudima kojima je bila potrebna podrška
U Holandiju je došao 1972. godine. Tamo je izgradio život i godinama služio srpskoj pravoslavnoj zajednici. Njegova sveštenička služba nije se završavala bogosluženjem: obuhvatala je razgovore, posete i podršku ljudima koji su se nalazili u teškim okolnostima.
Posle osnivanja Haškog tribunala, kao sveštenoslužitelj i duhovnik sedmično je obilazio srpske pritvorenike u Ševeningenu. Dolazio im je radi duhovne podrške i razgovora, obavljajući deo službe koji ga je redovno vodio iza zatvorskih zidina.
Veliki deo svog angažovanja posvetio je i humanitarnom radu. Uz pomoć srpskih iseljenika i Holanđana organizovao je slanje hrane, odeće i obuće ugroženim Srbima na Kosovu i Metohiji. Humanitarni fond „Srbsko dete” poslužio je kao mesto okupljanja donacija koje su ljudi iz rasejanja upućivali matici. U raspodeli pomoći na terenu sarađivao je sa Misijom Svete Anastasije iz Beograda.
Izvor: Rasejanje.info


