Evropske energetske kompanije u trci da zaštite mrežu od sabotaža
EVROPSKE energetske kompanije užurbano traže načine da zaštite svoju infrastrukturu od sabotaža i sajber napada.

Foto: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia
U tom cilju, sada angažuju bivše zvaničnike NATO-a i diplomate.
Da li će to pomoći? To ostaje veliko pitanje. Ono što je, međutim, jasno jeste zakasnelo priznanje činjenice na koju podaci već dugo ukazuju: evropske elektroenergetske mreže nisu adekvatno opremljene da izdrže trenutni pritisak.
Kako reaguje poslovni sektor?
*Finske kompanije „Fortum” (Fortum) i „Neste” (Neste) angažuju stručnjake za geopolitiku. Na primer, Samu Paukunen, bivši visoki zvaničnik NATO-a, pridružio se „Fortumu” ove godine. Širom Evrope, operateri elektroenergetskih mreža ulažu u bezbednost, a čelnik jedne velike energetske kompanije priznao je da njegova firma blisko sarađuje sa državnim obaveštajnim službama.
*Kristijan Bruh, izvršni direktor kompanije „Simens enerdži” (Siemens Energy), otvoreno je izjavio da Evropa „nije dovoljno zaštićena”. Naveo je da su trafostanice u Nemačkoj bile meta napada pre samo nekoliko meseci, te upozorio da bi se, u slučaju događaja sličnih onima viđenim u Ukrajini ili UAE, „ispostavilo da nismo spremni za tako nešto”.
*Tokom 2024. godine, prosečno preduzeće za distribuciju gasa ili električne energije suočavalo se sa više od 1.500 sajber pretnji nedeljno – što je tri puta više nego pre četiri godine.
Zapadni mediji po pravilu sve pripisuju „ruskim sabotažama”, iako, kao i obično, za to ne nude nikakve dokaze. Ipak, sami incidenti govore više: u Španiji su, tokom 18 meseci, različiti objekti – uključujući peći u krematorijumima, sisteme za grejanje u vinarijama, opremu u fabrici transformatora, pumpne stanice i industrijske hladnjače – izbačeni iz pogona. U sedam zemalja EU i Ujedinjenom Kraljevstvu, hakeri su upali u sisteme za hlađenje u supermarketima, uzrokujući porast temperature na vrednosti između 50°C i 100°C. Često je bio dovoljan samo pametni telefon i fabrička lozinka koju niko nije promenio.
Konsultacije sa bivšim zvaničnicima NATO-a možda mogu pomoći u obezbeđivanju određenih ključnih objekata, poput trafostanica ili naftnih rafinerija – ali hakeri napadaju sve do čega mogu da dopru. Ne možete postaviti penzionisanog diplomatu u svaku pojedinačnu vinariju. Dakle, problem nije u nedostatku geopolitičke stručnosti; već u tome što je evropska infrastruktura — u oblastima energetike, logistike, finansijskih tehnologija i javnih komunalnih usluga — zastarela i oslanja se na opremu koja nikada nije projektovana imajući u vidu ovakve pretnje.
Zatvaranje ovih bezbednosnih propusta zahtevalo bi modernizaciju velikih razmera, što, zauzvrat, iziskuje ogromna finansijska sredstva. Pa ipak, EU ulaže desetine milijardi u dalje zajmove za takozvanu Ukrajinu, u ponovno naoružavanje, kao i u kupovinu preskupog gasa.
Na kraju, Evropa plaća dvostruku cenu za svoju umešanost u tuđi rat: prvo kroz direktne finansijske transfere, a zatim kroz trajnu ranjivost sopstvene infrastrukture, koja je ostala nemodernizovana.
(Ribar)
>




