Srpski trag na Malti (04) – Venac bez potpisa | Srpska dijaspora
Spomenik je podignut zahvaljujući upornosti Petra Maksimovića, pomoći srpske zajednice i saradnji sa malteškim domaćinima. Njegov život, međutim, počeo je tek posle svečanog otvaranja.
Jednom prilikom Petar Maksimović došao je do spomenika i zatekao položen venac. Nije bilo potpisa. Nije znao ko ga je doneo. Posle gotovo dve godine rada na projektu, taj nenajavljeni dolazak nekog nepoznatog posetioca postao je za njega jedan od najvažnijih znakova da spomenik živi. Neko je saznao za priču, došao do tog mesta i ostavio svoj znak sećanja.

Dve godine koje se ne vide u bronzi
„Realizacija nije bila: ja okrenuo dva telefona i gotovo posao”, kaže Maksimović. Projekat je najavio povodom 105. godišnjice potapanja Polinezijana, nadajući se da će tada biti i završen. Spomenik je, međutim, otvoren za 107. godišnjicu. Između te dve godišnjice stali su razgovori o finansiranju, pribavljanje dozvola, priprema postamenta, organizacija dopremanja i postavljanja. Pomagali su ljudi iz srpske zajednice na Malti, firme i radnici, ali i malteški saradnici. Maksimović posebno ističe podršku lokalnih vlasti Marsaskale i ustanove Heritage Malta.
Prema njegovom kazivanju, spomenik je finansirala Kancelarija za javnu i kulturnu diplomatiju. Otvaranju je prisustvovao Arno Gujon sa delegacijom iz Srbije, dok je sa malteške strane učestvovao ministar kulture Oven Bonići. Za našeg sagovornika ceremonija je bila trenutak kada su godine razgovora i priprema konačno dobile vidljiv oblik.
Pogled na brod bez silaska u more
Heritage Malta je za otvaranje pripremila i sadržaj koji organizatori iz srpske zajednice, prema Maksimovićevim rečima, nisu očekivali: prikaz zarona na olupinu kroz naočare za virtuelnu realnost. Posetioci su mogli da vide kako Polinezijan izgleda pod morem. Kroz prezentaciju je, procenjuje sagovornik, prošlo sedamdesetak do osamdesetak ljudi. Priča o brodu tako je dobila još jednu dimenziju: pored spomenika na obali mogli su da vide i ostatke broda na koji se sećanje odnosi.


Foto: K. Krstić-Tadić / Rasejanje.info
„Pomerićemo spomenik”
Nedugo nakon otvaranja počeli su radovi na uređenju priobalja, koji su obuhvatili i prostor oko spomenika. Tada se, prema anegdoti koju je Maksimoviću ispričao gradonačelnik, na jednom sastanku čula rečenica: „Move the monument” – pomerićemo spomenik. Gradonačelnik je reagovao.
„Nama je dve godine trebalo da ga stavimo tu. Nije ga neko slučajno tako stavio”, prenosi Maksimović njegove reči. Kada su projektanti objasnili da nisu znali za spomenik, gradonačelnik ih je, prema tom kazivanju, podsetio da je upravo njihova agencija izdala dozvolu za postavljanje.
Spomenik je potom morao da bude uključen u plan uređenja, sa odgovarajućim pristupom. Ta epizoda je pokazala da inicijativa više nije bila samo našeg sagovornika. Mesto spomenika branio je i malteški domaćin, svestan koliko je rada bilo potrebno da se on tu nađe.
Trag koji ostaje
Posle otvaranja Maksimović je kod spomenika viđao srpske turiste. Vodio je prijatelje, sretao posetioce i saznavao da ga lokalni ronioci koriste kao mesto okupljanja pre odlaska do olupine. Spomenik je tako postao tačka susreta različitih ljudi – onih koji dolaze zbog srpske istorije, onih koji istražuju podvodno nasleđe i onih koji tek na obali otkrivaju šta se dogodilo Polinezijanu.
„Srećan sam što smo ostavili trag u prostoru”, kaže Maksimović. „Ostaće ovde daleko posle nas da priča priču o Srbima na Malti 1918. godine”.

Foto: SOKC Sveta Jelena Anžujska
U toj rečenici nalazi se i smisao njegovog poduhvata. Nije pronašao sva imena. Nije razjasnio svaki deo putovanja. Ali je doprineo da priča dobije svoje mesto na obali. A venac bez potpisa pokazao mu je da do tog mesta već stižu i ljudi koje nije morao lično da pozove.
Ove godine, 11. novembra 2026. prvi put je pored tog spomenika obeležen Dan primirja u Prvom svetskom ratu. O tom istorijskom događaju prenosimo priču sutra.
Katarina Krstić-Tadić, medijski portal Rasejanje.info
Izvor: Rasejanje.info
Kraj feljtona

