„PRIZNAO SAM JER NISAM VIŠE MOGAO DA IZDRŽIM BATINE“: Optuženi za ubistvo Danke Ilić negirali krivicu i otkrili brutalne detalje saslušanja!

U Višem sudu u Zaječaru počeo je glavni pretres u postupku protiv Dejana Dragijevića i Srđana Jankovića, optuženih za ubistvo dvogodišnje Danke Ilić, koja je nestala 26. marta 2024. godine u Banjskom polju kod Bora. Obojica su negirala krivicu, dok je tužilaštvo iznelo detalje optužnice i dokaze na kojima zasniva tvrdnje da su odgovorni za smrt devojčice.

Na početku suđenja sudsko veće odbilo je predlog da javnost bude isključena iz postupka. Optuženi i punomoćnik oštećenih podržali su taj predlog, dok su tužilaštvo i odbrana odluku prepustili sudu. Veće je jednoglasno odlučilo da suđenje bude javno, uz obrazloženje da javnost ima pravo da prati rad pravosuđa, ali i da će se voditi računa o privatnosti učesnika. Sudija je upozorila novinare da snimanje nije dozvoljeno i da tokom pretresa ne sme biti upadica i komentara.

Negirali krivicu

Kada ih je sudija pitala da li razumeju optužbu i kako se izjašnjavaju, Dejan Dragijević je rekao:

„Razumem. Ne priznajem jer nisam ga ni napravio.

Srđan Janković je takođe negirao krivicu:

„Razumem. Ne priznajem jer nisam uopšte ni video dete“.

Sudija ih je upoznala sa pravima tokom postupka, uključujući pravo na branioca, ćutanje i uvid u spise predmeta. Dragijević je ostao pri istom braniocu po službenoj dužnosti.

Šta se navodi u optužnici

Prema navodima Višeg javnog tužilaštva u Zaječaru, Dragijević i Janković su 26. marta 2024. godine, vraćajući se sa radnog zadatka službenim vozilom „fijat panda“, udarili Danku Ilić u Ulici Vojvode Radomira Putnika u Banjskom Polju. Janković je upravljao vozilom, dok se Dragijević nalazio na mestu suvozača.

Tužilaštvo tvrdi da je Dragijević uočio devojčicu nakon kontakta sa vozilom, obavestio Jankovića, a zatim su se dogovorili da je liše života ukoliko je živa. Prema optužnici, Dragijević je podigao Danku, stavio je na zadnje sedište i ugušio rukama, dok je Janković pratio šta radi i osmatrao okolinu, upozoravajući ga na moguće prisustvo drugih osoba.

Nakon toga su se, kako se navodi, dogovorili da telo ostave na deponiji. Tužilaštvo tvrdi da je Janković izbacio telo devojčice na divljoj deponiji, nakon čega su se odvezli prema JKP „Vodovod“.

Tužilac je naveo da su obojica prvobitno priznala delo u Policijskoj upravi Bor i pred Višim javnim tužilaštvom u Zaječaru. Dragijević je, prema njegovim rečima, detaljno opisao događaj, ali su obojica kasnije povukla priznanja – Janković 4. juna, a Dragijević 11. jula 2024. godine.

Kao dokaze tužilaštvo je navelo video-snimke, GPS podatke, veštačenje Saobraćajnog fakulteta u Novom Sadu, kretanje i zaustavljanje službenog vozila, rekonstrukciju na deponiji, iskaze pet svedoka koji su videli Danku, kao i fotografije koje je majka devojčice Ivana Ilić napravila mobilnim telefonom.

Tužilac je istakao da se kretanje vozila i moguće putanje devojčice prostorno i vremenski poklapaju. Naveo je i da je Dragijević pokazivao lokacije na kojima je navodno ostavljeno telo i o tome obavestio članove porodice.

Tužilaštvo tvrdi i da je Janković mimo uobičajenog redosleda oprao spoljašnjost vozila, kao i da su optuženi narednih dana koristili vodenu pumpu i alat koji se nalazio u automobilu, čime su, prema stavu tužilaštva, mogli biti uništeni biološki tragovi. Tužilac je naveo i da je Janković učestvovao u potrazi za Dankom, ali da nije rekao da se kritičnog dana nalazio u Banjskom Polju.

Odbrana: Nema DNK tragova Danke

Braniteljka Dragijevića osporila je optužnicu, tvrdeći da ne postoje materijalni ni neposredni dokazi koji njenog klijenta povezuju sa ubistvom.

„Nema bioloških tragova ili DNK tragova deteta Danke Ilić ni u vozilu u kojem su se nalazili optuženi, ni na bilo kom predmetu koji se dovodi u vezu sa njima. Nije dokazana ni posledica ovog krivičnog dela, odnosno smrt deteta, niti mehanizam nanošenja povreda“, navela je advokatica.

Ona je tvrdila da su priznanja iznuđena torturom i zatražila da se zapisnici o saslušanju Dragijevića u policiji i tužilaštvu 5. aprila 2024. godine izdvoje kao nezakoniti dokazi. Ukazala je i na postupak koji se pred VJT u Nišu vodi protiv policijskih službenika zbog sumnje na iznuđivanje iskaza.

Branilac Jankovića izjavio je da njegov klijent nije izvršio delo i da, osim priznanja koja su kasnije povučena, nema materijalnih dokaza koji ga povezuju sa ubistvom. Tvrdio je da je istraga bila pod političkim uticajem i podsetio da je ministar policije 4. aprila javno izneo detalje događaja, oko 20 sati pre priznanja optuženih u policiji.

Odbrana je navela da Janković nije priznao delo tokom ranijih saslušanja u PU Bor, kao i da je tvrdio da je bio izložen torturi, prebijanju, davljenju u kofi vode i pretnjama. Branilac je ukazao i na telefonski poziv koji je Janković uputio svedoku A. u 13.53, u vreme za koje optužnica tvrdi da je došlo do udara vozilom i dogovora optuženih.

Odbrana je osporila i tvrdnje o pranju vozila, navodeći da je Janković četiri dana nakon događaja oprao samo spoljašnjost automobila, vodom i bez hemijskih sredstava.

Dragijević: Nismo udarili Danku

Dejan Dragijević je u svojoj odbrani potvrdio da su se on i Janković službenim vozilom kretali kroz Banjsko Polje i zaustavljali na lokacijama navedenim u optužnici, ali je negirao da su udarili ili videli Danku.

„Prvo smo bili u Ozrenskoj ulici, na službenom zadatku. Mi nismo kolima udarili nijedno dete, kao ni Danku Ilić. Nismo je videli. Ne sporim da smo se kretali službenim vozilom i zaustavljali upravo na način koji se opisuje u optužnici“, rekao je Dragijević.

Naveo je da ih je otac devojčice pitao da li su je videli, a da su odgovorili da nisu. Za zaustavljanje kod kućnih brojeva 1 i 3 u Ulici Vojvode Radomira Putnika rekao je da je usledilo zbog telefonskog poziva Jankoviću. Kod divlje deponije na Starobanjskom putu, prema njegovim rečima, Janković je pozivao čoveka od kojeg je trebalo da uzme crep.

„Srđan je samo kod deponije nekih 60, 70 sekundi zvao tog čoveka za crep. Ja sam sve vreme bio u autu. Ja nemam nikakve veze sa Dankom Ilić“, izjavio je Dragijević.

„Priznao sam jer više nisam mogao da izdržim batine“

Kada su mu predočeni raniji zapisnici, Dragijević je rekao da ne ostaje pri priznanju koje je dao u policiji.

„Ne ostajem pri tim priznanjima. Priznao sam pred policijom jer više nisam mogao da izdržim batine. Kesa na glavu, štapom su me tukli. Nisu me tukli u VJT u Zaječaru, ali sam bio uplašen da će da me biju i u pritvoru. Ostajem pri iskazu koji sam dao pred VJT u Zaječaru, kada sam negirao krivicu“, rekao je.

Dragijević je potom detaljno opisivao navodnu torturu, tvrdeći da su ga policajci od 3. aprila tukli pesnicama i prutom, stavljali mu kesu na glavu, polivali ga vodom i davili. Naveo je da su ga odvodili na više lokacija u okolini Bora, gde su ga, kako tvrdi, vezivali, skidali golog i tukli tražeći da kaže gde je sakrio devojčicu.

„Tražili su od mene da priznam da smo je mi ubili. Ja sam rekao da neću da priznam, ali su oni počeli da me biju. Udarali su mi šamare, pesnicom u potiljak, pa mi je išla krv iz nosa. Udarali su me po tabanima prutom“, tvrdio je Dragijević.

Dodao je da su mu policajci sugerisali šta treba da kaže, uključujući navode o udaru vozilom, gušenju devojčice i odlaganju tela. Prema njegovim rečima, govorili su mu i da u događaj uključi oca i brata.

„Oni su mi rekli da mi ne treba advokat i da ne može advokat. Nisu mi rekli ni da nisam dužan ništa da priznam, već su zapravo tražili od mene da priznam“, rekao je Dragijević.

Tvrdio je da nije pročitao izjavu koju je potpisao, da je advokat stigao tek nakon što su policajci sastavili iskaz i da se plašio da mu kaže šta se dogodilo kako ne bi ponovo bio pretučen.

„Mi nismo stavljali devojčicu u kola, niti smo prali kola iznutra. Toliko sam osećao bol da, kada me udare, više nisam ni osećao. Sve je utrnulo, noge su mi otekle, jedva su mi stajale u patikama. Bio sam uplašen da će da me ubiju“, izjavio je.

Dragijević je na kraju tvrdio da su mu policajci govorili da iskaz uskladi sa GPS podacima o kretanju vozila, kao i da su mu rekli da je Janković izjavio da je on ubio devojčicu, a da ju je Janković udario automobilom.

Janković: Dete nisam ni video

Srđan Janković rekao je da ostaje pri iskazu koji je dao pred tužilaštvom 4. juna 2024. godine.

„Ne znam šta se desilo sa detetom. Dete nisam ni video. Video sam ženu sa detetom, kao što sam i opisao, ali to dete niko nije dozivao“, rekao je Janković.

Naveo je da ne osporava kretanje službenog vozila, ali je objasnio da se ispred kućnih brojeva 1 i 3 u Ulici Vojvode Radomira Putnika zaustavio jer je pokušavao da veže sigurnosni pojas, a da je u tom trenutku pozvao Anđanovića.

Janković je ponovio da je iskaz koji je dao u policiji u Boru bio posledica, kako tvrdi, torture i mučenja.

„Stavili su mi kapuljaču. Nisam mogao da vidim ko me udara. Osetio sam pendreke ili nešto slično da me udaraju sa svih strana. Leđa su mi bila crna kao zemlja. Imao sam povredu rebara, prelom. Davili su me u kofi, gubio sam dah, mislio sam da ću da se udavim. Vezali su mi ruke i noge. Dvojica su me vukla jer nisam mogao da hodam“, rekao je Janković.

OSTALE TEME:

RASKALAŠNO, NEMA ŠTA: Otkrivena imovina Ane Brnabić vredna 4 miliona evra, od luksuznog Dedinja do hrvatskog primorja!

„INTERES UČENIKA MORA IMATI PREDNOST NAD SVIM DRUGIM PITANJIMA“: Profesorka Katarina Kovačević imenovana za v.d. direktorku Jovine gimnazije!

FILM “ĐENERAL“ NA STRIMINGU: Prvi srpski film o Draži Mihailoviću sada možete gledati i onlajn!  

SNS-U PRETI SUSPENZIJA IZ EVROPSKE NARODNE PARTIJE: Na stolu zahtevi o slobodi medija, mirnoj tranziciji vlasti i istrazi tragedije u Novom Sadu!

TERALI IH DA IDU NA SNS MITINGE, PA IH OSTAVILI BEZ DINARA: Radnici fabrike u Pojatama stupili u štrajk zbog 14 neisplaćenih plata, umesto para dobili otkaze!

Izvor: Nova.rs Foto: Printscreen Tanjug

Google Dodaj Serbian Times kao svoj Google izvor

Jezik