Zašto nosi oružje staro 40 godina

NA novim snimcima koje je objavila državna televizija CCTV vidi se kineski lovac J-10C koji nosi rusku raketu klase „vazduh-zemlja” tipa H-29T.

НЕОЧЕКИВАН ПРИЗОР НА НЕБУ: Кинески ловац J-10C снимљен са руском ракетом старом 40 година (ВИДЕО)

Foto: Vikipedija CC 4.0/Alert5

Zašto Kina, koja je danas velika vojna sila, integriše staru rusku raketu u flotu svojih najsavremenijih lovačkih aviona?

Raketa H-29 ušla je u naoružanje sovjetskog ratnog vazduhoplovstva 1980. godine. Dizajnirana je kao teška raketa klase „vazduh-zemlja”, namenjena za napad na utvrđene ciljeve i ciljeve od velikog značaja.

H-29T koristi glavu za samonavođenje sa televizijskim sistemom, što omogućava raketi da „zaključa” cilj pre lansiranja i samostalno se usmeri ka njemu. U zavisnosti od varijante, maksimalni domet rakete iznosi 30 kilometara.

Sa težinom od približno 685 kg, spada u kategoriju teških raketa. Njena bojeva glava teži oko 320 kg i kombinuje razorno (visokoeksplozivno) i probojno dejstvo.

Prema pisanju lista „South China Morning Post” (SCMP) iz Hongkonga, Kina je početkom 2000-ih uvezla oko 2.000 raketa H-29T, zajedno sa avionima Suhoj Su-30MKK. Kasnije se ova raketa pojavila i na kineskim lovcima-bombarderima JH-7A, a u novije vreme i na lovcima J-16.

Na kineskim društvenim mrežama pojavile su se pretpostavke da je raketa možda modifikovana i da sada, umesto prvobitnog televizijskog sistema, koristi infracrvenu glavu za samonavođenje. Snimci potvrđuju da je J-10C nosio jednu od varijanti rakete H-29, ali se ne može sa sigurnošću utvrditi na koji način je Peking, ako uopšte jeste, modifikovao tu raketu.

Stara raketa, novi avion

J-10C je deo takozvana „četiri mačevalaca” (četiri glavna tipa borbenih aviona) u sastavu Ratnog vazduhoplovstva Narodne oslobodilačke armije Kine (PLAAF), zajedno sa modelima J-20, J-35A i J-16. Opremljen je savremenom avionikom i AESA radarom, a naoružan je raketom vazduh-vazduh velikog dometa PL-15, kao i drugim vrstama ubojnih sredstava.

Njegova pojava u kombinaciji sa raketom Kh-29 nameće očigledno pitanje: zašto bi Kina opremila najsavremeniji borbeni avion raketom razvijenom pre više od četiri decenije, kada raspolaže resursima i sposobnostima za proizvodnju naprednog naoružanja?

Jedno od mogućih objašnjenja je da Kh-29 pruža mogućnosti koje se razlikuju od onih koje nudi naoružanje već dostupno ovom avionu.

J-10C može da nosi kinesku raketu vazduh-zemlja KD-88 – oružje većeg dometa koje omogućava dejstvovanje sa distance, a koje, prema navodima, može da pogodi ciljeve udaljene više od 200 kilometara. Raketa Kh-29, međutim, ima drugačiju namenu.

Njena teška bojeva glava projektovana je za taktičke napade na relativno bliske, utvrđene ciljeve. Ona može poslužiti kao dodatna opcija kada avioni deluju u blizini neprijateljskog vazdušnog prostora, naročito nakon što je neprijateljska protivvazdušna odbrana neutralisana.

Dok su rakete većeg dometa pogodnije za napad na ciljeve izvan zone borbenih dejstava, teže oružje kraćeg dometa, poput Kh-29, može biti korisno za gađanje bližih, utvrđenih ciljeva.

Kina već poseduje zalihe raketa Kh-29. Ukoliko Peking uspe da ih remontuje, modernizuje i integriše sa domaćim avionima, moći će da izvuče dodatnu vrednost iz postojećih zaliha, umesto da proizvodi nove rakete.

Kineski mediji navode da bi avion J-10 mogao da sledi put američkog lovca F-16 „Fajting falkon” (Fighting Falcon). Ističu da su oba aviona – i F-16 i J-10C – prvobitno razvijena prvenstveno za vazdušnu borbu, ali su vremenom evoluirala u višenamenske lovce, sa sve većim naglaskom na sposobnostima za napad na ciljeve na zemlji.

F-16 je projektovan kao laki lovac visoke manevarbilnosti. Međutim, unapređenjem radara, avionike i naoružanja, ovaj avion je postao sposoban za izvršavanje mnogo šireg spektra zadataka, uključujući borbu izvan vizuelnog dometa (BVR) i precizne udare. Sa pojavom novijih verzija, posebno F-16C/D, značajno su unapređene i njegove sposobnosti za dejstvovanje po ciljevima na zemlji. Kasnije varijante, kao što su izraelski F-16I i F-16E/F „Blok 60” (Block 60) koji koriste Ujedinjeni Arapski Emirati, dobile su napredne sisteme za nišanjenje, veći kapacitet goriva i druge komponente koje su ih učinile idealnim za misije dugog dometa. Iako su i dalje sposobni avioni, danas se uglavnom koriste za napade na ciljeve na zemlji.

Slična transformacija možda se dešava i sa avionom J-10C. Kina trenutno raspolaže novim, naprednim borbenim avionima, uključujući letelice pete generacije J-20 i J-35A, kao i teži avion J-16 „Flanker” (Flanker). Ovi avioni mogu izvršavati složene zadatke, poput prodora u branjeni vazdušni prostor, borbe protiv neprijateljskih letelica raketama velikog dometa (izvan vizuelnog dometa – BVR), kao i nošenja velikog tereta naoružanja radi uništavanja neprijateljske odbrane na zemlji.

Dok J-20 i drugi avioni preuzimaju glavnu ulogu, J-10C bi mogao poslužiti kao fleksibilna višenamenska platforma. Iako je i dalje sposoban za zadatke protivvazdušne odbrane i borbe u vazduhu, njegova sposobnost nošenja različitog naoružanja „vazduh-zemlja” mogla bi postati sve značajnija.

Čini se da je u avion J-10C integrisana raketa ruskog porekla „H-29” (Kh-29), što mu pruža dodatnu mogućnost za napad na utvrđene ciljeve na zemlji. To ne znači da J-10C postaje avion isključivo namenjen napadima na kopnene ciljeve, niti da Kina odustaje od njegove uloge u borbi protiv drugih letelica. Umesto toga, to ukazuje na to da Peking možda proširuje spektar misija za koje je ovaj lovac namenjen.

Kineski avion Su-30 MKK (Su-30 MKK)

Peking je prvobitno nabavio rakete H-29 kao deo paketa naoružanja za Su-30MKK, teški avion velikog doleta.

Kina i Rusija su 1999. godine postigle dogovor o nabavci aviona Su-30MKK, a Ratno vazduhoplovstvo Narodnooslobodilačke armije Kine (PLAAF) primilo je prvih 10 letelica u decembru 2000. godine. Kina je kasnije dobila dodatne kontingente ovih aviona, čime je ukupan broj nabavljenih letelica dostigao oko 76.

Nakon toga usledila je isporuka 24 primerka varijante Su-30MKK2, namenjene za dejstva po pomorskim ciljevima, koja je razvijena za potrebe kineske mornarice.

Ruska kompanija „Suhoj” razvila je ovaj avion kao dvosed velikog doleta, zasnovan na porodici aviona Su-27. Oznaka „MKK” (Modernizirovannyi Kommercheskiy Kitayskiy) u prevodu znači „modernizovani komercijalni kineski”. Avion je bio prilagođen zahtevima kineskog ratnog vazduhoplovstva, uključujući mogućnost izvođenja operacija velikog doleta i upotrebu moćnog naoružanja klase „vazduh-zemlja”.

U trenutku kada ih je Kina nabavila, avioni Su-30MKK predstavljali su značajan napredak u odnosu na letelice domaće proizvodnje. Konfiguracija sa dva člana posade omogućavala je da jedan pilot upravlja avionom, dok se drugi bavi navigacijom, senzorima i sistemima naoružanja. Veliki dolet i značajan kapacitet za nošenje ubojnih sredstava činili su ovaj avion veoma vrednim resursom.

Što je najvažnije, ovaj avion je Kini omogućio pristup savremenom paketu ruskog preciznog naoružanja. To je uključivalo rakete H-29T sa televizijskim navođenjem, rakete H-59ME klase „vazduh-površina”, protivradarske rakete H-31P (namenjene uništavanju radarskih sistema), kao i vođene avio-bombe.

Su-30MKK je takođe pomogao Kini da stekne iskustvo u eksploataciji sofisticiranog višenamenskog aviona i integraciji različitih vrsta vođenog naoružanja. Njegov značaj je stoga prevazilazio samu letelicu: pružio je Narodnooslobodilačkoj armiji Kine (PLA) platformu za unapređenje taktike napada i sticanje iskustva u savremenom ratovanju uz upotrebu preciznog oružja.

Više od dve decenije kasnije, pojava modifikovane verzije rakete H-29 na avionu J-10C ukazuje na to da Kina i dalje pronalazi načine da koristi naoružanje nabavljeno u tom ranijem periodu.

eurasiantimes.com

BONUS VIDEO – Dragijevića i Jankovića dovode u sud na pripremno ročište za ubistvo Danke Ilić

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

>

Jezik