Pre 82 godine jugoslovenski i sovjetski borci oterali su okupatore i oslobodili Beograd

U NOĆI između 19. i 20. oktobra 1944, trobojka sa petokrakom zavijorila se na vrhu Palate “Albanija”. Posle 1.287 dana pod nemačkom okupacijom, Beograd je tog jutra dočekao slobodu.

ПАРТИЗАНИ И ЦРВЕНА АРМИЈА ОТВОРИЛИ КАПИЈУ СЛОБОДЕ БЕОГРАДУ: Пре 82 године југословенски и совјетски борци отерали су немачке окупаторе

Foto Arhive “Novosti” i “Borbe”, Vikipedija

Posle šestodnevnih teških borbi jugoslovenskih partizana i boraca Crvene armije, pod komandom general-lajtnanta Peka Dapčevića i general-majora Vladimira Ždanova, protiv nemačkih okupatora kojima je komandovao general Gustav Felber, izvojevana je jedna od najvažnijih pobeda na Balkanu u Drugom svetskom ratu, sa velikim i dalekosežnim operativnim značajem za dalji tok rata u Evropi. Već od ranog jutra mnoštvo građana izašlo je na ulice da bi oduševljeno pozdravilo oslobodioce.

U iscrpljujućim gradskim borbama “Beogradske operacije”, grupa dobrovoljaca iz Srbije, u kojoj je bio i Miladin Petrović, momak od 18 godina iz okoline Valjeva, probijala se od sprata do sprata Palate “Albanija” pod neprekidnom, nemačkom mitraljeskom paljbom. Hrabri Miladin ostao je na kraju sam i ranjen, ali je uspeo da onesposobi posadu poslednjeg mitraljeskog gnezda na vrhu zgrade i da razvije zastavu pobede.

Šest dana ranije, u poslepodnevnim satima, štabovi Prve armijske grupe Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i Trećeg ukrajinskog fronta Crvene armije, odlučili su i izdali naredbu da se krene na Beograd. Više od 300 topova i 24 čuvene “kaćuše” započele su polučasovnu paljbu na Banjički vis što je izazvalo opštu pometnju u nemačkoj vojsci.

Ubrzo potom hiljade jugoslovenskih partizana i sovjetskih crvenoarmejaca uz pratnju tenkova krenuli su u silovit juriš. Prva linija nemačke odbrane grada morala je biti zauzeta. Posle četiri sata žestokih borbi osvojena je Banjica, ubrzo i Dedinje, pa Rakovica i Košutnjak.

Za samo dva dana, veći deo grada je potpuno oslobođen, a nemačke okupacione snage su ostale još na Čukarici i na liniji Električna centrala – Botanička bašta – Terazije – zgrade ministarstava – Glavna železnička stanica. Nastavile su se borbe, one najteže gradske, a oslobađana je zgrada po zgrada: u Nemanjinoj ulici, kod Železničke stanice i Savskog mosta, na Terazijama, ispod Kalemegdana i na Čukarici. U sumrak, 18. oktobra, Nemci su još kontrolisali samo uzan pojas uz desnu obalu Save.

U istoriji je ostalo zabeleženo da su uz pomoć sovjetskih tenkova, jugoslovenska Treća proleterska brigada i sovjetska 236. streljačka divizija, neutralisale jak nemački otpor u zgradi Prve muške gimnazije i zauzela električnu centralu na obali Dunava. No, Nemci se nisu predavali. Prva proleterska brigada osvojila je zgradu Narodnog pozorišta i Ratnički dom (danas Dom Vojske Srbije). Istovremeno, jedinice Crvene armije i Osma crnogorska brigada iz sastava Prve proleterske divizije je 17. i 18. oktobra stigla u blizinu Palate “Albanija”, gde je bilo više utvrđenih nemačkih mitraljeskih gnezda.

Državna ceremonija u 11.00

DRŽAVNA ceremonija povodom obeležavanja Dana oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu biće održana danas u 11 časova na Groblju oslobodilaca Beograda. Uz odavanje najviših državnih i vojnih počasti, ceremoniji će prisustvovati državne i vojne delegacije Srbije kao i predstavnici ambasada zemalja čiji su borci bili pripadnici Crvene armije. Venac oslobodiocima položiće i Nikola Nikodijević, predsednik Skupštine grada Beograda.

Delovalo je da ju je nemoguće zauzeti, ali zahvaljujući junacima koji su bili sa Miladinom Petrovićem zastava slobode se 20. oktobra zavijorila na vrhu Palate “Albanija”.
U zoru 20. oktobra preostale nemačke snage iz Beograda užurbano su se povlačile preko Savskog mosta na levu obalu, ometani od sovjetske avijacije i artiljerije. Nacistički inženjerci su bili obavili sve pripreme da po povlačenju svojih jedinica, sruše most.

Ovaj plan omeo je penzionisani učitelj Miladin Zarić. On je stanovao u blizini mosta, u Karađorđevoj ulici br. 69. Pošto je imao minersko iskustvo iz balkanskih ratova, uočio je pravi trenutak, izašao na most i presekao provodnike. To su odmah iskoristili delovi 13. gardijske mehanizovane brigade i delovi 814. i 211. streljačkog puka Crvene armije, Prva lička i 13. proleterska brigada, prebacili se preko mosta i, uz podršku artiljerije sa Kalemegdana, formirali mostobran na levoj obali Save. U toku prebacivanja Nemci su pokušali nekoliko samoubilačkih napada na most, ali bez uspeha.

U borbama za oslobođenje Beograda od 14. do 20. oktobra poginulo je 2.953 boraca NOVJ i 960 crvenoarmejaca. Većina poginulih sahranjena je na Groblju oslobodilaca Beograda. Prema zvaničnim informacijama povodom 10 godina od Beogradske operacije, nemačke snage su imale 16.799 poginulih (među kojima i komandujući general), i 8.739 zarobljenih.

U oslobođenom Beogradu već 21. oktobra održana je velika svečanost na kojoj su se okupljenim građanima, u pobedničkoj atmosferi obratili generali Peko Dapčević i Vladimir Ždanov, kao i profesor dr Siniša Stanković i dr Blagoje Nešković.

Foto Arhive “Novosti” i “Borbe”, Vikipedija

Dejstvovalo i 160 tenkova

U “Operaciji Beograd”, sa jugoslovenske strane učestvovale su 1. i 6. proleterska divizija, 5. i 11. krajiška divizija, 16. vojvođanska, 17. istočnobosanska, 21. srpska, 28. slavonska i 36. vojvođanska udarna divizija. Sa sovjetske strane, u borbama za oslobođenje Beograda učestvovala je Pokretna grupa 3. ukrajinskog fronta Crvene armije, zapravo 4. gardijski mehanizovani korpus ojačan 73. gardijskom i 236. streljačkom divizijom, tri artiljerijske brigade i 16 pukova artiljerije, 160 tenkova i 366 topova i minobacača.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Jezik