Prošlo je 17 godina od smrti Patrijarha Pavla

PATRIJARH Pavle, koji je u narodu bio omiljen zbog skromnosti, mudrosti i istinoljubivosti, preminuo je na jučerašnji dan 2009. godine u 95. godini.

ПАМТИ СЕ СВАКА ЊЕГОВА РЕЧ: Прошло је 17 година од смрти Патријарха Павла, у народу остао као омиљени црквени поглавар

Foto: Profimedia/ YURI KADOBNOV / AFP / Profimedia

Foto: Printskrin Jutjub/Agape

Na dan sahrane, na putu od Saborne crkve do porte Manastira Rakovica ispratile su ga stotine hiljada vernika, koji su i danima pre toga čekali u redovima da mu se poklone poslednji put.

– Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali, treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje – govorio je patrijarh Pavle.

Kao da je, ne govoreći o sebi, opisao i sopstveni odlazak. A govorio je malo, ali je svaka njegova reč nosila težinu.

Irineju bolje 

PISKOP bački Irinej, prema poslednjim informacijama iz Instituta za onkologiju u Sremskoj Kamenici, juče je bio boljeg zdravstvenog stanja. Bio je stabilan, nalazi su bili nešto bolji nego dan ranije, a odlučeno je i da polako počne i enteralna, veštačka ishrana. Poziv vernicima na molitvu za zdravlje vladike koji je uputila SPC i dalje je aktuelan. 

– Prolaze godine, pa će sigurno da nam prođe i naš život. Ali da se trudimo da to što bude, da bude na visini. Ne da se mi pravimo važni, ali da ne dozvolimo da budemo nerazumni – govorio je patrijarh Pavle.

Rođen je 1914. godine kao Gojko Stojčević, u selu Kućanci, u Slavoniji. Rano je ostao bez roditelja, a odrastao je uz tetku.

Školovao se u Sarajevu i Beogradu, gde je, osim teologije, studirao i medicinu. Zamonašio se 1946. godine, dobivši ime Pavle. Pre nego što je 1990. izabran za patrijarha Srpske pravoslavne crkve, više od tri decenije bio je episkop raškoprizrenski.

Na čelu SPC ostao je do smrti, 2009. godine.

Živeo je skromno, bez potrebe za privilegijama. Išao je peške, vozio se gradskim prevozom, sam popravljao i pravio svoje cipele. U vremenu velikih podela, nemira i iskušenja, podsećao je na ono najjednostavnije – da budemo ljudi.

– Čovek ne može da zna vreme u kome će se roditi i u kome će živeti. To od njega ne zavisi, ne zavisi ni od kojih je roditelja, ni od kog naroda. A od njega zavisi kako će postupati u datom vremenu. Da li kao čovek ili kao nečovek. Bez obzira na to kom narodu pripada i od kojih je roditelja. Da mi damo vrednost vremenu u kome živimo, a ne samo da vreme daje vrednost nama, gde smo se rodili – bile su njegove reči. 

BONUS VIDEO

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Jezik