Seoske škole prazne, roditelji više vole gradske

NEKADA je u OŠ “Branislav Petrović” u Slatini, kod Čačka bilo 1.300 učenika, danas ih je 212. Škola ima vrtić, fiskulturnu salu, teniski teren, optički internet, savremenu IT opremu, besplatan prevoz i stručne nastavnike. Ipak, roditelji deo dece iz sela vode u gradske škole. Poslednja od četiri područne škole ugašena je ove godine.

У ШКОЛИ ТЕК 212 ЂАКА: Сеоске школе празне, родитељи више воле градске

D.N.

U školskom dvorištu danas nema one graje koju bi čovek očekivao od škole koja pokriva područje sa više od 5.000 stanovnika. Ima dece, ali ih je sve manje. Ima učionica, ali su sve praznije. Ima vrtića i on je pun. A onda dođe septembar i pokaže paradoks od kojeg je teško pobeći, ove godine u prvi razred Osnovne škole “Branislav Petrović” upisano je samo 18 dece. Nikada u istoriji škole nije ih bilo tako malo.

Za direktora Lazara Čikiriza, koji je na čelu škole 31 godinu i gotovo četiri decenije radi u prosveti, ovo nije samo još jedan podatak u godišnjoj statistici. On pamti sasvim drugačiju Slatinu. Godine 1953. u ovom mestu postojala je polugimnazija sa čak 1.300 učenika. Danas cela osnovna škola ima 212 đaka. Kada je Čikiriz postao direktor, bilo ih je 492.

– Mi smo imali nekada četiri područne škole, danas nemamo nijednu. Sada smo na 212 učenika, što je za ovu školu malo i trebalo bi da bude mnogo više, s obzirom na uslove koji su fenomenalni – kaže Čikiriz. – Ne znam u čemu je problem. Naš vrtić je pun, škola je prazna. A ne znam šta sve nemamo u školi. Bolje smo opremljeni od nekih škola u velikim gradovima. Da li roditelji neće decu da upisuju u seoske škole ili se pogodila takva generacija, ne znam.Škole su za sela veoma bitne, jer kad se ugasi škola, nestaje i selo

Ipak, navodi Čikiriz, sledeće godine će biti malo bolje. Očekuje se da će u klupe sesti blizu 30 prvaka. Međutim, nastaće novi problem sa normom profesora od petog do osmog razreda, jer za više razred stastavu generacije

Predsednik Upravnog odbora Društva direktora škola Srbije Ivan Ružičić i donedavni direktor Gimnazije u Čačku,  ukazuje na još jedan zanimljiv podatak – u poslednjih 20 do 25 godina generacije učenika u Čačku smanjene su za oko trećinu. Nekada je iz osnovnih škola izlazilo oko 1.500 učenika, danas ih je oko 1.000. Istovremeno, među učenicima koji dolaze u čačansku gimnaziju manje od deset odsto dolazi iz vangradskih škola, dok ih je nekada bilo oko polovine.

Čikiriz je učitelj po vokaciji. I posle gotovo 40 godina rada u prosveti primećuje promene koje je donelo vreme.

– Malo je više te IT tehnologije, više tih telefona i svega toga. Ja sam stariji i učitelj sam po vokaciji, te mislim da se treba vratiti izvorima, lepom pisanju, držanju olovke i tako dalje. Ja sam tako vaspitan i tako sam radio. Mislim da je sve to novo i moderno dobro da se zna, ali ne treba toliko forsirati – smatra on.

Možda je upravo tu negde i odgovor na pitanje šta bi škola trebalo da bude. Ne mesto koje se takmiči sa gradom u broju računara. Ne mesto koje pokušava da bude “mala gradska škola”.Već mesto u kojem dete može da dobije i savremeno obrazovanje i ono što je nekada bilo prirodno – učitelja koji zna njegovo ime, roditelje njegove dece, kuću u kojoj živi, ljude sa kojima odrasta. Mesto koje je deo zajednice.

On smatra da bi trebalo preispitati i zakonske odredbe koje uređuju upis učenika, kao i prag za formiranje odeljenja.Jer dok se gradske škole bore sa velikim brojem učenika, na selu se nastava organizuje za sve manji broj dece. Ne može neka škola imati i više od 1.000 učenika, a neka 50 đaka.

Slatina je samo jedno od mnogih sela. Ista priča čuje se u Ivanjičkom kraju, Katićima, Kušićima, Kovilju i brojnim drugim mestima. Negde od prvog do osmog razreda ima svega desetak ili petnaestak učenika. Za ova mesta to je pitanje opstanka. Zato njihovo zatvaranje ne bi smelo da bude samo pitanje broja učenika, norme nastavnika i troška po detetu. Hoćemo li učiniti nešto da školsko zvono u seoskim školama nastavi da zvoni ili ćemo jednog dana shvatiti da je poslednje zvonilo već zazvonilo. A kada utihne zauvek kasno je da se pitamo gde su nestala deca. I gde je nestalo selo.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Jezik