Kako razvijati ljude za poslove koji se još menjaju | Srpska dijaspora
Veštačka inteligencija više nije tema budućnosti, nove tehnologije menjaju način na koji se obavljaju poslovi koji su do juče izgledali potpuno drugačije, a sa novim generacijama zaposlenih menjaju se i očekivanja od poslodavaca. U takvom okruženju jedno od važnijih pitanja za kompanije više nije samo kako pronaći odgovarajuće ljude, već kako razvijati one koji su već deo organizacije za poslove i odgovornosti koje će tek dolaziti.
Kompanije danas mogu da investiraju u tehnologiju, automatizaciju i savremene poslovne alate, ali njihov puni efekat teško može da se ostvari ukoliko se paralelno ne razvijaju znanja i kompetencije ljudi koji ih koriste. Zbog toga razvoj zaposlenih sve manje predstavlja povremenu HR aktivnost, a sve više postaje poslovno pitanje.
U MaxBet-u je upravo iz te potrebe tokom godina razvijen sistem internih programa koji prati zaposlene u različitim fazama profesionalnog puta – od ljudi koji prve korake prave na operativnim pozicijama, preko visokopotencijalnih zaposlenih, do budućih lidera.

Karijera više nije pravolinijska
Jedna od promena koju savremeno tržište rada sve jasnije pokazuje jeste da karijera više ne mora da prati unapred definisan put. Početna pozicija zaposlenog ne određuje nužno i pravac u kojem će se njegova karijera razvijati.
To se može videti i na primeru MaxBet-a, gde su brojni zaposleni profesionalni put započeli kao operateri na uplatnim mestima, a zatim kroz iskustvo, rezultate i razvoj novih znanja nastavili karijeru u drugim oblastima poslovanja, uključujući i internacionalne poslovne pravce.
Upravo zato razvojne prilike nisu rezervisane samo za zaposlene u centrali ili one koji se već nalaze na menadžerskim pozicijama.
Programi MaxRetail Pro i MaxCore namenjeni su zaposlenima koji pokazuju dobre rezultate, visok nivo profesionalnosti i motivaciju za dalji razvoj. Ideja nije da im se ponudi samo dodatna edukacija, već da steknu znanja i kompetencije koje mogu da im otvore naredni korak u karijeri.
Takav pristup istovremeno menja i način na koji se posmatra napredovanje. Umesto da se za svaku novu potrebu odgovor prvenstveno traži na tržištu rada, deo potrebnih kompetencija moguće je sistematski razvijati unutar same organizacije.
Može li kompanija sama da razvija buduće lidere?
Što su pozicije kompleksnije, to je teže očekivati da će formalno obrazovanje ili standardni treninzi sa tržišta u potpunosti odgovoriti na specifične potrebe jedne organizacije. Posebno kada je reč o ljudima od kojih se očekuje da u budućnosti preuzmu veću odgovornost.
Iz te potrebe nastao je MaxTalent District, program za visokopotencijalne zaposlene koji kroz dva semestra povezuje učenje sa praktičnim poslovnim izazovima. Učesnici rade na konkretnim projektima i razvijaju veštine iz oblasti liderstva, komunikacije, motivacije i upravljanja timovima.
Važna promena u ovakvom pristupu jeste to što se potencijal zaposlenog ne posmatra samo kroz ono što danas radi dobro, već i kroz njegovu sposobnost i motivaciju da preuzme kompleksnije zadatke u budućnosti.
Na toj ideji zasnovana je i Max Elevate Akademija, namenjena zaposlenima prepoznatim kroz 3A model potencijala – Agility, Ability i Aspiration. Program je usmeren na strateško razmišljanje i upravljanje, efektivno vođenje timova i upravljanje promenama, uz trenere sa višegodišnjim internacionalnim iskustvom.
Cilj nije samo pripremiti nekoga za narednu poziciju, već razvijati sposobnost da se snađe u poslovnom okruženju koje će se neminovno menjati.

Najvažnija veština možda postaje sposobnost učenja
Upravo tu se nalazi jedan od najvećih izazova savremenog razvoja zaposlenih. Teško je sa sigurnošću predvideti koja će konkretna znanja biti najpotrebnija za pet ili deset godina. Moguće je, međutim, razvijati ljude koji umeju da uče, prilagođavaju se promenama, preuzimaju odgovornost i nova znanja primenjuju u praksi.
Zbog toga razvoj zaposlenih više ne može da se završi jednom obukom niti da počne tek kada neko postane menadžer. On postaje kontinuiran proces koji prati čitavu karijeru.
Za kompanije to podrazumeva i drugačiji pogled na sopstvene ljude. Pitanje više nije samo „Ko danas ima kompetencije koje su nam potrebne?”, već i „Ko ima potencijal da razvije kompetencije koje će nam biti potrebne sutra?”
Tehnologija će nastaviti da menja poslove, alati koje danas koristimo biće zamenjeni novim, a pojedine uloge verovatno će izgledati potpuno drugačije nego sada. Ono što se, međutim, neće promeniti jeste potreba kompanija za ljudima koji mogu da razumeju promenu i razvijaju se zajedno sa njom.
Zato će možda jedna od najvažnijih konkurentskih prednosti kompanija u budućnosti biti upravo njihova sposobnost da razvijaju ljude brzinom kojom se menja posao.
