Egzotika cveta nadomak Vladičinog Hana (FOTO)
INDIJANSKE banane koje potiču iz Amerike, godži bobice iz Japana, kineski dud. Takođe đizule ili ti urme takođe iz Kine, razni citrusi, ukrasne biljke i sukulente su samo deo onoga što raste u pravom egzotičnom raju u Polomu nadomak Vladičinog Hana.

Foto J. Stojković
Na svega desetak ari površine, četrdesetdvogodišnji Milan Dragutinović, po obrazovanju mašinski tehničar, po vokaciji kiropraktičar, sasvim spontano zakoračio je u svet gajenja biljaka koje se retko viđaju u našim krajevima.
Na pitanje da li je to posao ili hobi, on sleže ramenima, ali kako kaže prošlo je već petnaestak godina od prvog zasada i njega ne prestaje da privlači mogućnost da uzgaja najneobičnije sadnice iz celog sveta.
– Nije nešto od čega može da se živi, ali je zadovoljstvo koje može doneti dodatni prihod. U celu priču sam ušao kada sam počeo da pravim pašu za pčele i da sadim medonosne biljke. Prve smernice mi je dao komšija, a onda me “informisao” internet i tako je sve počelo – priča ovaj Hančanin.
Nekada provede i ceo dan u svom plasteniku i na poljima. Dok prolazite kroz njegov plastenik, mirisi i boje kao da vas vode na drugi kraj sveta. Svaka nova sadnica je novi izazov i posebno joj se posveti. Seća se, kao da je juče, kada je kupio seme afričkih banana, a one danas daju plodove.
Ima kupce širom zemlje
MILAN ima svoje kupce, prodaje sadnice i semena, a najviše porudžbina dolazi iz Beograda, mada skoro u svakom delu Srbije ima poseđano neko seme iz njegove bašte.
– Za mnoge biljke većina ljudi na ovim prostorima nije nikada ni čula. Podjednako me fasciniraju i ukrasne biljke i one jestive, iako mi je fokus poslednjih godina na biljkama koje se koriste u medicini – kaže Milan.
– Sam sve radim. Nedavno sam dobio sina i to je ono što me je odvojilo od bašte. Naše prvo dete je unelo radost u našu porodicu, pa eto neka se deca rađaju kao moje biljke i svima će nam biti lepše – kaže kroz osmeh Milan.
Broj sadnica nije mu poznat, ali oko 300 vrsta egzotičnih biljaka, kaktusa i sukulenata su za ovih deceniju i po nikle u bašti.
– Sibirski kivi i limun, su mi bili pravi izazov na početku, a onda su usledili bambusi, paulovnije, musa basjo banane iz Kine, čuveni indijski jorgovan i slično – nabraja Milan.
Komšije su na početku bile zbunjene, krišom su virile u Milanove plastenike, danas je situacija drugačija, mnogi se sa njim savetuju, a neki bi da se i oprobaju u sadnji biljaka.
Kaže da je područje takvo da ima sreće što biljke navodnjava bunarskom vodom, a i klima poslednjih godina i te kako pogoduje rastu egzotičnih sadnica.
Sada, kada Milan rezimira svoje početke vraćaju mu se slike uzbuđenja i neizvesnosti kada je isčekivao sadnice koje je kupovao u zemlji i inostranstvu, zato sada kada je češće u ulozi prodavca nego kupca, svojim mušterijama često upakuje i neku sadnicu na poklon.
Na kraju razgovora kaže da je prirodna flora u našoj zemlji toliko uništena, da je beton zamenio šume i da on u svakoj novoj sadnici vidi opšte dobro.




