Seljani za tri decenije svojim rukama podigli crkvu kod Valjeva (FOTO)

Radom i zalaganjem seljana, bez velikih građevinskih mašina, samo na “o’ruk”, podignut je u Donjim Leskovicama, kod Valjeva, hram posvećen Svetoj Mariji Magdalini, u narodu poznatoj kao Blaga Marija, prvoj koja je posvedočila Hristovom vaskrsenju.

ХРАМ НА МОБУ ИЗГРАДИЛИ: Сељани за три деценије својим рукама подигли цркву у Доњим Лесковицама код Ваљева (ФОТО)

Foto: Eparhija valjevska

 Bogomolja, koja je nedavno osvećena, zidana je više od tri decenije, služiće vernicima Donjih Leskovica, Sušice, Bogatića i Gornjeg Taora, podno Povlena u vencu znamenitih Valjevskih planina.

Izgradnja hrama, jedinog u Eparhiji valjevskoj posvećenog ovoj svetiteljki započela je nakon dolaska moštiju Svetog vladike Nikolaja (Velimirovića) u njegov rodni Lelić. Tada je lelićka parohijska crkva pretvorena u manastir, te se ukazala potreba da meštani četiri sela dobiju novi hram.

Podignut je u Donjim Leskovicama, u blizini Ćebića jezera, na placu koji je poklonila porodica Slobodana Savića, na raskršću puteva koji podjednako povezuju sva sela buduće parohije.

– Za samo tri dana ručno su iskopani i izliveni temelji crkve, na mobi je bilo oko 300 ljudi, vladala je izuzetna sloga i želja da se bogomolja izgradi, kako tada, tako do njenog završetka – priseća se tadašnji paroh u Donjim Leskovicama Dragan Jakovljević, sada protojerej, arhijerejski namesnik valjevski prvi. – Često smo organizovali mobe, najviše kad je trebalo da se izliju ploča i lukovi crkve. Nismo imali sredstava za nadnice zidarima, već su parohijani na građevini radili, a prilagali su i novac.

Blagoslov

– Gradnja hrama smatra se, u jednom životnom veku, blagoslovom, jer je to dom božji – kaže protojerej Jakovljević. – Bilo je nekoliko starijih parohijana koji su, sticajem okolnosti, učestvovali u podizanju čak četiri crkve, u Leliću, Gornjim Leskovicama, pa kapele Svetog Jovana Zlatoustog u manastiru Ćelije, naposletku hrama u Donjim Leskovicama. Govorili su da za njih nije bilo većeg blagoslova.

Temelje je 1994. godine osveštao tadašnji episkop šabačko-valjevski, sada počivši Lavrentije. Naročita je bila želja da hram, koji je projektovala arhitekta Ljubica Bošnjak, izgledom podseća na manastirsku crkvu u komšijskom Leliću. Fasada je urađena je od sige i cigle, a krov od crvenog lima, jer su seljani želeli da bojom podseća na malinu, koja se u ovim predelima najviše gaji i glavni je izvor prihoda.

– Zaista, za izgradnju crkve najviše se prilagalo posle berbe maline, kada su meštani od tog prihoda odvajali novca koliko su mogli – kaže prota Jakovljević. – Pomagale su i lokalne firme i dobrotvori. Danas, veza hrama sa životom ovog kraja vidi se, izdaleka, upravo i po crvenom krovu, svojevrsnom simbolu maline. Hram je centar ovih sela, tu su sva važnija okupljanja, događanja, znamenja.

Crkva je jednobrodna, sa centralnom kupolom, zvonikom u njenom sastavu, izgrađena u moravskom stilu, protojerej Jakovljević ističe da podseća na baziliku. Osvećenje hrama i liturgiju, uz sasluženje sveštenstva i monaštva, obavio je episkop valjevski Isihije, u prisustvu brojnih vernika parohije.

– Više od tri decenije od početka gradnje hram je čekao na čin osvećenja, koji je blagoslov za sva sela u okolini, za sve one koji u njega dolaze na krštenja i venčanja – rekao je episkop valjevski Isihije. – Možda toga nema kao ranijih godina, ali ne treba da mislimo da ako nas je malo da ne možemo da budemo savršeni. Jer, svako je pozvan da živi tako gde ga je Gospod postavio…

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Jezik