AKADEMIK SA STUDENTSKE LISTE UPUTIO ŽESTOKU PORUKU: „Ispitaćemo Vučićevu odgovornost, zaustaviti otvaranje rudnika i sprečiti slom EPS-a!“
Energetski sistem Srbije suočava se sa ozbiljnim problemima – od zastarele infrastrukture i pada proizvodnje električne energije do političkog uticaja na javna preduzeća i sve većih troškova uvoza struje. Istovremeno, otvaraju se pitanja budućnosti EPS-a, energetske tranzicije, zavisnosti od stranih dobavljača i eksploatacije prirodnih resursa.
O tome u kom se stanju nalazi srpska energetika, šta je dovelo do problema u elektroprivredi i koje bi poteze nova vlast morala da povuče, za IZLAZ.com govori akademik Slobodan Vukosavić, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu i član SANU. Vukosavić se bavi energetikom, energetskom elektronikom, digitalnim upravljanjem i industrijskom robotikom. Tokom karijere radio je u Institutu „Nikola Tesla“, kao i u međunarodnim kompanijama Emerson Electric, Vickers-Electric i MOOG. Autor je više od 250 naučnih radova i deset knjiga. Dobitnik je Tesline nagrade za vrhunska inženjerska dostignuća.
On upozorava na posledice političkog upravljanja energetskim sektorom, neodrživost postojećeg modela i potrebu da se zaštita javnog interesa stavi ispred profita privatnih kompanija.
Šta je, po Vašem mišljenju, najveći problem srpskog društva koji je postao vidljiv nakon izbora?
Već više od decenije, pripadnici vladajuće garniture bili su nedodirljivi, zaštićeni od svake odgovornosti. Pripadnost klijentelističkoj mreži zaštitilo je brojne korisnike sistemske korupcije od krivičnog gonjenja. Zaštitu su uživali i mnogi kriminalci i nasilnici, mediji koji šire laži u zamenu za novac, ali i izabrani predstavnici Republike Srbije koji su promovisali lične interese na štetu interesa društva i države.
Građani i danas vide počinioce najtežih krivičnih dela, kao i dela sa elementima veleizdaje, kako i dalje šetaju slobodno, pa čak i prete građanima Srbije. Krivcima iz prošlosti danas se pridružuju ljudi koji su brutalno premlaćivali studente, svlačenjem i silovanjem pretili studentkinjama u zgradi Vlade Srbije, pozivali građane da dođu pod nadstrešnicu u Novom Sadu, tvrdili da na ulicama nije bio zvučni top, racionalizovali i opravdavali vozače koji su se zaletali na studente i gazili ih svojim automobilima i nazivali srpsku omladinu pogrdnim imenima.
Najvažniji zahtev koji su studenti i građani Srbije uputili poslanicima sa Studentske liste i budućoj Vladi je zahtev za sprovođenjem pravde.
Društvo ne može opstati bez vladavine prava. Pobeda na izborima nije kraj borbe za institucije. Bez odgovornosti za zloupotrebe, korupciju i kršenje zakona nema istinske demokratske promene. Poruka građana i studenata je jasna: niko ne sme biti iznad zakona, bez obzira na funkciju, bogatstvo ili političke veze.
Veoma je duga lista počinilaca koji su odgovorni za urušavanje institucija, predaju prirodnih resursa, ugrožavanje opstanka našeg naroda na Kosovu i Metohiji, zanemarivanje društvenih i državnih interesa, brutalno nasilje nad mirnim studentima i srednjoškolcima, sadističko premlaćivanje političkih protivnika i rušenje pristojne Srbije u blato primitivizma.
Očekuje se da oni koji su učestvovali u kriminalu, korupciji i zloupotrebama položaja budu procesuirani, a da se njihov uticaj na upravljanje državom okonča trajno, zauvek. Zahtev probuđenog naroda traži promenu sistema u kome su nezakonito ponašanje, politička podobnost i pripadnost interesnim grupama put do novca, moći i društvenog položaja.
Od posebnog značaja je savesno ispitati sve postupke, javne nastupe i sve poznate i nepoznate odluke nekadašnjeg predsednika Republike Srbije. Navedena pitanja zahtevaju temeljne istrage, proveru dokumentacije, prikupljanje dokaza i nezavisnu ocenu nadležnih organa. Ni politički položaj ni javna funkcija ne mogu predstavljati razlog za izuzimanje od provere odgovornosti u skladu sa zakonom.
Navedeni zahtev je od ključnog značaja za opstanak društva i države. Ostvarivanje svih drugih ciljeva biće uzaludno ukoliko se ne zadovolji pravda i zaustavi bezakonje.
U kakvom se stanju danas nalazi energetski sistem Srbije? Koji su njegovi najveći strukturni problemi, da li je sistem stabilan?
Napajanje električnom energijom se i dalje oslanja na rešenja koja su planirana, projektovana i izgrađena u periodu do 1990. godine. Postojeći sistem su osmislili i realizovali domaći inženjeri i naučnici. Ključne odluke je donosio Savet elektroprivrede, skup vrhunskih stručnjaka od integriteta koji je imao mogućnost da slobodno odlučuje o pravcima razvoja elektroprivrede i da donosi odluke bez upliva politike, u interesu naroda i države.
Tokom prethodnih 15-tak godina, državom i elektroprivredom se upravljalo nedomaćinski. Na delu je bila paradigma političkog oportunizma Nikole Pašića, veštine da se politički opstanak, stranačka dominacija i lični interes stave ispred dugoročnog javnog i nacionalnog interesa. Na primeru srpske energetike na početku 21. veka, takav pristup je uzeo pogotovo malignu formu.
Tehnološki napredak, novi vidovi komunikacija i transakcija, mnogo brže sklapanje međunarodnih ugovora, podizanje kredita i zaduživanja pružaju mogućnost neodgovornim političarima da oštete javni interes mnogo brže i u mnogo većem interesu, i da tako doprinesu urušavanju srpske energetike.
Čak su i pozitivni trendovi, kakav je prelazak na obnovljive energije, sprovedeni u interesu užih interesnih grupa i na štetu građana. Vet elektrane i solarne elektrane su izvori čijom snagom se ne može upravljati po volji. Ona zavisi od doba dana i godine, oblačnosti i brzine vetra, i ne može se dovesti u ravnotežu sa potrošnjom.
Radi očuvanja stabilnosti, robusnosti i žilavosti elektroenergetskog sistema, neophodno je uložiti značajna sredstva u „integraciju obnovljivih izvora“.
U razvijenim zemljama, značajan deo odgovornosti za stabilnost sistema i odgovarajuće troškove snose vlasnici solarnih i vetroelektrana. U Srbiji to nije slučaj, troškovi integracije obnovljivih izvora prevashodno opterećuju EPS i građane Srbije. U isto vreme, prihode od proizvodnje „obnovljive“ energije ubiraju privatni investitori.
Postojeće stanje je neodrživo i može dovesti do finansijskog sloma EPS-a kao uvoda u privatizaciju, koju priželjkuju mnogi u zemlji i inostranstvu.
Srbija povremeno uvozi električnu energiju, iako raspolaže značajnim domaćim energetskim resursima. Zašto dolazi do toga?
Stanje ugljenokopa lignita, termoelektrana i hidroelektrana je zabrinjavajuće. Mnogi neophodni remonti, revitalizacije i investicije u nove objekte i postrojenja kasne ili su odloženi. U mnogim slučajevima odgovarajući radovi su obavljeni na neodgovarajući način.
Termoelektrana TENT B2 već tri godine radi sa manjom snagom (oko 520 MW umesto 650 MW). Neophodni radovi na hidroelektrani Đerdap 2 uključuju i revitalizaciju agregata, koja je na rumunskoj strani već odavno ugovorena i obavljena.
Srbija ima višak uglja iskopanog u rudnicima pored Kostolca, uglja koji bi se mogao mešati sa niskokvalitetnim ugljem iz Kolubare, ali se to ne čini, uz pretekst da nije dogovoren transport. Umesto toga, Srbija uvozi ugalj iz Indonezije, na kome članovi grupe i kompanije povezane sa režimom uspevaju da steknu značajnu zaradu.
Remont termoelektrane Kostolac A2 završen je julu mesecu, ali se odmah po pokretanju dogodio požar, koji je prouzrokovao višemesečni ispad sa mreže. Elektrana je počela da radi tek u novembru.
Puštanje u rad bagera, transportera i odlagača na kopu Radljevu obavljeno je sa značajnim kašnjenjem. Usled obaveze da snabdeva potrošače, EPS je prinuđen da uvozi struju po veoma visokim cenama.
Umesto da pomogne EPS-u, Vlada u tehničkom mandatu planira da plasira budžetski kredit kompaniji EMS (Elektromreže), sa pretekstom da će sredstva poslužiti kompaniji EMS da vrati neplaćeni dug kompaniji EPS (Elektroprivreda).
Kompanija EMS predstavlja važan kanal državnog finansiranja značajnih projekata na kojima su često angažovane kompanije povezane sa režimom.
Pad proizvodnje i uvoz električne energije dovode EPS u tešku finansijsku situaciju, u kojoj se uvećavaju strani i domaći pritisci da se domaća elektroprivreda prepusti privatnom kapitalu.
Svrgnuti režim priželjkuje isključenja napajanja električnom energijom, u nadi da bi to moglo pomoći njihov povratak na vlast.
Koliko je energetski sistem Srbije danas zavisan od uglja i šta bi bila realna alternativa u narednih pet do deset godina? Da li Srbija ima jasnu strategiju energetske tranzicije?
Sagledavajući uticaj dekarbonizacije transporta na rast potrošnje električne energije, kao i neminovan rast potrošnje za potrebe obrade, prenosa i skladištenja podataka (AI), ukupna bruto potrošnja električne energije u Srbiji tokom 2050. godine kretaće se između 65 TWh i 81 TWh, dakle, biće približno dva puta veća od današnje.
Zbog postepenog iscrpljivanja rezervi lignita i rastućih troškova vezanih za emisije CO2, proizvodnja električne energije iz uglja doživeće značajan pad najkasnije za desetak godina, uz mogućnost da neke od termoelektrana budu zadržane kao strateška rezerva, koja bi se koristila samo u izuzetnim situacijama.
Budući da je domaći hidropotencijal u velikoj meri već iskorišćen, mogućnosti za gradnju novih hidroagregata su relativno skromne i mogu poslužiti da nadomeste pad proizvodnje u postojećim hidroagregatima do koga će doći usled nepovoljnih klimatskih promena.
Sagledavajući ostvariv rast u proizvodnji električne energije iz solarnih i vetroelektrana do 2050. godine, u bilansu za istu godinu nedostaje električna energija koju bi mogla proizvesti fis iona nuklearna elektrana generacije III+, električne snage od najmanje 4000 MW.
Srbija ne može graditi nuklearne elektrane bez pomoći stranaca. Odabrani partner mora biti pouzdan i geopolitički stabilan, dok ponuđeno rešenje mora biti potvrđeno pouzdanim i ispravnim radom u matičnoj državi proizvođača opreme, u vremenskom periodu od deset ili više godina.
EPS je godinama bio izložen političkom uticaju, kadrovskim promenama i problemima u upravljanju. Koliko je politička kontrola nad javnim energetskim preduzećima doprinela njihovom lošem poslovanju i šta je potrebno promeniti da bi elektroprivreda ponovo postala profesionalno vođeno preduzeće?
U procesu deregulacije (tj. liberalizacije) i prema sugestijama stranih partnera, elektroprivreda Srbije je podeljena na više kompanija (EPS, EMS, EDS, …). Za razliku od uspešnih primera u drugim državama, gde deregulacija nije presekla organske veze između proizvodnje, prenosa i distribucije, Srbija je navedene kompanije načinila u velikoj meri nezavisnim.
Stručna i finansijska koordinacija novonastalih srpskih kompanija bila je neadekvatna, uz česta sučeljavanja interesa i nedovoljnu saradnju.
Pored problema u organizaciji, elektroprivreda snosi i teret vođenja socijalne politike i niskih cena električne energije za stanovništvo, što je trošak koji bi trebalo da plati država.
Konačno, usled uplitanja vladajućih partija u donošenje odluka, većina preduzeća nema slobodu investiranja već mora uvažiti interese političara, što često vodi pogrešnom izboru prioriteta i previše velikim cenama.
Radi povratka elektroprivrede u održivo i operativno stanje, neophodno je ustanoviti jedinstven nadzor, stručnu koordinaciju i upravu za kompanije na koje je podeljena elektroprivreda.
U formalnom pogledu, kompanije mogu ostati nezavisne, ali se nadzor i koordinacija moraju organizovati tako da se donošenje odluka uskladi sa društvenim interesom, te da se izbegne da vođenje EPS-a, EMS-a i EDS-a bude vođeno uskim profitnim interesom samih kompanija.
U kadrovskom pogledu, ključno je sprovesti departizaciju i na vodeće pozicije dovesti domaće stručnjake.
Kakav odnos nove vlasti možemo očekivati, u vezi sa kopanjem litijuma, i mnogim drugim idejama za kopanja na različitim terenima u Srbiji, odnosno pravljenju novih rudnika?
Postojeći zakoni omogućuju multinacionalnim rudarskim kompanijama da u Srbiji ostvare ekstraprofit gradeći rudnike i postrojenja za preradu sa deponijama toksičnog otpada i uz ispuštanje otpadnih voda u okruženje i vodotokove.
Da bi se u Srbiji omogućilo rudarenje borata, što dovodi do značajnog zagađenja životne sredine i uništavanja izvora i rezervi pitke vode, načinjene su izmene zakona i regulative koje idu u prilog potencijalnim investitorima. Hemijski element bor je uklonjen iz liste zagađivača čiji je sadržaj u zemljištu kontrolisan i ograničen.
Kao posledica, globalni predatori mogu sprovoditi devastirajuće rudarenje i pri tome s pravom tvrditi da posluju u skladu sa zakonima Republike Srbije.
Da bi se uredilo rudarstvo u Srbiji na način koji dopušta da zaštita i kvalitet vode, vazduha i zemljišta dostigne i zadrži evropske standarde, neophodno je načiniti korenitu reviziju odgovarajućih zakona i podzakonskih akata.
U međuvremenu, pre nego što budu doneti novi zakoni, nova Vlada bi, kao jednu od prvih mera, morala obustaviti sve administrativne postupke vezane za otvaranje novih rudnika i proširenja postojećih i suspendovati odgovarajuće dozvole i saglasnosti.
Pored toga, potrebno je evidentirati sve deponije koje nisu sanirane i evidentirati sve štete koje su do sada načinjene životnoj sredini. O novim rudarskim projektima treba pregovarati i dogovarati se tek kada stanje životne sredine u Srbiji bude dovedeno u sklad sa normama EU.
U oblasti Bora i Majdanpeka ne bi trebalo planirati nove projekte sve dok ne bude stvorena mogućnost da se dogovor obeleži ispijanjem vode uzete iz Borske reke.
Koje biste tri konkretne mere predložili kao prioritete nove vlasti u prvih šest meseci mandata?
Prva i najvažnija: Raskinuti sa višedecenijskom praksom nedodirljivosti i nekažnjivosti najviših državnih funkcionera i lidera političkih partija. Imunitet od krivičnog gonjenja za kriminalizovanu elitu je veoma opasan za društvo i državu. Ne sme se prevideti ni odgovornost bivšeg predsednika Republike.
Dominantni zahtev koji su građani upućivali kandidatima Studentske liste je zahtev za pravdom. Traži se poštovanje zakona i Ustava, i očekuje da počinioci budu uklonjeni sa rukovodećih položaja i da im se uskrati mogućnost da odlučuju o sudbini građana i tako ugroze budućnost države i naroda.
Druga mera, takođe hitna: Uređivanje zakona i pripadajuće regulative koja se odnosi na političke izbore, kako se ne bi ponovile izborne krađe, manipulacije sa biračkim spiskovima, iznuđivanje, pritisci i druge neregularnosti. Istovremeno, potrebno je stvoriti zakonsko i institucionalno okruženje za ozdravljenje medijskog prostora.
Treća mera: Obustaviti sve administrativne postupke vezane za otvaranje novih rudnika i proširenja postojećih i suspendovati odgovarajuće dozvole i saglasnosti. Evidentirati sve deponije koje nisu sanirane i evidentirati sve štete koje su do sada načinjene životnoj sredini deponijskim rudarenjem i nestručnim izvođenjem istražnih bušotina.
OSTALE TEME:
OGLASIO SE I PATRIJARH POSLE 25 DANA: Čestitao Čupiću na izboru za predsednika Skupštine!
