„NIJE KULTURNO DOBRO I NIKADA NIJE BIO“: Poslednji optuženi u slučaju „Generalštab“ negirao krivicu pred sudom!
Aleksandar Ivanović, direktor Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, kao poslednji optuženi u slučaju „Generalštab“, izneo je odbranu u Specijalnom sudu u Beogradu, piše N1.
Ivanović je odgovarao samo na pitanje sudije, odnosno promenio je u međuvremenu mišljenje da će odgovarati na sva pitanja, pa odbio pitanja tužioca.
Za sudskom govornicom on je ponavljao da je optužni predlog pun „terminoloških nonsensa, materijalnih neistina i kontradiktornosti“.
Rekao je i da njegovo stručno mišljenje „nije izvršni akt, nema pravno dejstvo i nije predlog akta“, govoreći o predlogu Odluke Vlade da se zgradama Generalštaba skine svojstvo kulturnog dobra, koja je sačinjena na osnovu njegovog stručnog mišljenja i koje je Ivanović u dokumentu i naslovio kao „Predlog za donošenje Odluke“, a ne „stručno mišljenje“.
Sudija je upitao Ivanovića zašto je tako uradio, a on je kazao da je to bilo zajedničko kompromisno rešenje, ali da dodatno pitanje zašto kompromis – nije imao objašnjenje.
U ovom postupku se sudi ministru kulture Nikoli Selakoviću, kao prvookrivljenom i to za zloupotrebu službenog položaja i falsifikovanje službene isprave.
Uoči početka suđenja, ispred suda se okupila grupa studenata i građana koja je ministra, još dvoje optuženih i njihove advokate ispratila zvižducima i povicima.
Odbrana Ivanovića
Optuženi Aleksandar Ivanović koji u ovim trenucima iznosi odbranu, došao je kao i svakog prethodnog ročišta u pratnji svog advokata i značajno ranije od ostalih optuženih koji imaju zajednički tim od pet advokata.
Ivanović je, pre nego što je počeo izlaganje odbrane, nagovestio da će fokus svoje odbrane isključivo staviti na navode tužilaštva iz optužnog akta, a ne ono što se pisalo u medijima.
Takva strategija odbrane je suprotna u odnosu na odbrane drugih optuženih, koji se gotovo nimalo nisu referisali na navode Tuižilaštva za organizovani kriminal.
Počeo je u potpunosti osporavanjem optužnog akta i negiranjem oba krivična dela koja mu se stavljaju na teret – zloupotreba službenog položaja i falsifikovanje službene isprave.
„Nisam zloupotrebio službeni položaj, nisam prekoračio službena ovlašćenja ni kao izvršilac ni kao saizvršilac, nisam falsifikovao službenu ispravu, nisam načinio štetu kulturnom nasleđu“, kazao je okrivljeni Ivanović.
Dodao je da Tužilaštvo „ne poznaje procese, izvrće činjenice i netačne podatke međusobno spaja“ i da su njihove tvrdnje paušalne i da bez dokaza optužuje njega da je prekoračio službena ovlašćenja, bez navođenja gde, kad i u kom obimu.
„Šta sam ja to falsifikovao u svom stručnom mišljenju, koje je zavedeno u Gradskom zavodu, ima i svoju šifru i oznaku da je upućeno republičkom ministarstvu“, kazao je Ivanović.
Osvrt na Lex Specialis
Potom se osvrnuo, kao i ranije svi ostali optuženi, na Lex specialis usvojen u novembru 2025, a kojim je svojstvo kulturnog dobra zgradama Generalštaba proglašeno ništavim.
„Generalštab nije kulturno dobro i nikada nije bio kulturno dobro“, rekao je Ivanović.
A onda je dodao da „nikada nije dobio naredbu ni od ministra kulture Nikole Selakovića, ni od sekretarke u Ministarstvu kulture Slavice Jelače da sačini bilo šta protivpravno, niti je on to uradio“.
Osvrnuo se i na to da nije moguće da je imao umišljaj da izvrši krivično delo, kako tvrdi Tužilaštvo i to pitajući se „kako bi bilo moguće da ima svest da će dok piše svoje stručno mišljenje počiniti krivično delo“.
Predlozi branioca
Dragan Palibrk, branilac optuženih Nikole Selakovića, Slavice Jelače i Gorana Vasića, predložio je da se kao prvi svedok sasluša Javno pravobranilaštvo zbog pitanja da li su istakli postojanje bilo kakve štete po Republiku Srbiju, budući da je tužilac u optužnom predlogu naveo da postoji šteta.
Kao drugu stvar predložio je da se nijedan od svedoka koje je tužilac ispitao tokom istrage ne pozivaju na saslušanje, sa akcentom na bivšu direktorku Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Dubravku Đukanović, njenu nekadašnju zamenicu Estelu Radonjić Živkov i konzervatora iz tog Zavoda Nenada Lajbenšpergera.
„Iz tih iskaza ne može se ništa saznati, oni su ostrašćeni i pristrasni“, naveo je advokat Palibrk i nastavio da o njima govori na uvredljiv i ciničan način, zbog čega su reagovali i postupajući sudija i tužilac.
U jednom trenutku došlo je do kratke žučne rasprave između Palibrka i tužioca, a sudija je izrekao advokatu usmenu opomenu da na takav način ne sme da se obraća i ponaša u sudnici, odnosno da prekida tužioca i govori bez da je dobio reč.
Advokat Vladimir Đukanović, drugi branilac iz tima odbrane optuženih Nikole Selakovića, Slavice Jelače i Gorana Vasića, pridružio se predlozima svog kolege uz opasku da je reč o „naučenim svedocima“, odnosno da su oni govorili naučene stvari.
Tužilac se protivio predlozima.
Selakovićeva odbrana
Podsetimo, ranije su odbrane izneli i ostali optuženi – ministar kulture Nikola Selaković, sekretarka u tom ministarstvu Slavica Jelača, kao i direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Goran Vasić.
Ministar Nikola Selaković odabrao je da se od onog za šta ga tužilaštvo tereti brani isključivo žestokim napadom i diskreditacijom tužilaca i bivše direktorke Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Dubravke Đukanović, njene porodice i saradnika u Zavodu.
Pokazivao je fotografije i dokumenta i nudio ih sudskom veću.
U svojoj odbrani optuženi Selaković kazao je da je postupak politički motivisan, tužilaštvo pristrasno sa ciljem diskreditacije najviših državnih organa, stvaranja unutrašnje nestabilnosti i promene vlasti mimo procedura.
Selaković je diskreditovao i zamenicu direktorke Republičkog zavoda Estelu Radonjić Živkov, koja je takođe treba da bude ispitana kao svedok.
Kazao je da je Dubravka Đukanović vršila krivično dela gde je zloupotrebljavala službeni položaj na štetu države i pribavljala korist privrednom društvu svoje ćerke.
Predsednik sudskog veća upozorio je okrivljenog da se izjašnjava isključivo o navodima optuženja, a jedan od njegovih advokata Dragan Palibrk kazao je tada „da ima pravo da je diskredituje i kompromituje“, kako bi doveli u pitanje njeno buduće svedočenje.
Obrane Jelače i Vasića
Optužena Slavica Jelača nije želela da odgovara na pitanja tužioca, jer je navela da je saslušanje u istrazi za nju je bilo stresno i da „nisu bili u potpunosti korektni prema njoj, kao i da joj njene godine ne dozvoljavaju da kroz to ponovo prolazi“.
Postupajući tužilac Vojislav Isailović je napomenuo sudskom veću da optužena Jelača nije takve zamerke unela u zapisnik sa saslušanja, a sudije je njenom advokatu Vladimiru Đukanoviću koji je potvrdio Jelačine reči uzvratio da primede tada nije imao ni on.
U odbrani optužena sekretarka u Ministarstvu kulture kazala je da nije zloupotrebila službeni položaj, da nikome nije pribavila nikakvu korist i da ništa nije falsifikovala, te da je samo radila svoj administrativni posao pribavljanja mišljenja drugih organa.
Pozivala se na Lex specialis kojim je svojstvo kulturnog dobra zgradama Generalštaba proglašeno ništavnim, te je kazala „da nijedna administrativna odluka Vlade nije mogla zgradama da nanese štetu, već da su oštećene u NATO bombardovanju“.
Na pitanje sudije da se izjasni o ključnom sastanku sa optuženim ministrom na kom se od dvojice direktora Republičkog i Gradskog zavoda tražilo da sastave predlog odluke o skidanju zaštite sa zgrada Generalštaba, odgovorila je da se ne seća jer je imala brojne sastanke zajedno sa ministrom.
Optuženi direktor Republičkog zavoda Goran Vasić nijednom rečju nije se osvrnuo na ono što mu se stavlja na teret, već isključivo na kako je rekao medijski linč koji su zbog ovog slučaja pretrpeli on i njegova porodica. Po savetu svojih advokata odbio je na odgovara na bilo čija pitanja u sudnici.
OSTALE TEME:
SKORO 8.000 NOVIH BIRAČA ZA NEDELJU DANA: Član Komisije za reviziju upozorava na veliko odstupanje!
Izvor: Nedeljnik, Foto: M.M. / ATAImages
