Zašto ga je teško srušiti Južni most ponovo na meti u Kijevu
ORUŽANE snage Rusije izvele masovni napad na Kijev, kao i na Harkovsku i Odesku oblast.

MOD Rusije
U napadu na ukrajinski vojno-industrijski kompleks i transportnu infrastrukturu korišćeno je visokoprecizno naoružanje (lansirano sa kopna) i bespilotne letelice.
Primarni cilj ponovo je bio Južni most u Kijevu – ključna arterija za železnički i drumski transport vojnog tereta. Ovo nije prvi put da je ovaj prelaz napadnut tokom oktobra.
Ciljevi pogođeni prema navodima Ministarstva odbrane Rusije:
*U Kijevu: Proizvodni pogon i radionica kompanije „Oakline“ d.o.o. – koja je, prema podacima Ministarstva odbrane, služila za sklapanje i skladištenje bespilotnih letelica dugog dometa tipa „FP-1“ i „FP-2“, proizvodnje kompanije „Fire Point“. Takođe je pogođena radionica namenjena sklapanju bespilotnih letelica sa fiksnim krilima (tipa aviona).
*Južni drumsko-železnički most preko reke Dnjepar.
*U Harkovskoj oblasti: Terminal u okviru „Regionalnog logističkog centra“ koji je služio za skladištenje robe dvostruke namene, kao i izviđačkih i udarnih bespilotnih letelica za potrebe Oružanih snaga Ukrajine (OSU).
*Na moru: Pogođen je teretni brod koji je prevozio zalihe za OSU ka luci Černomorsk.
*U Černovcima: Oštećen je energetski objekat, što je dovelo do nestanka struje, obustave trolejbuskog saobraćaja i pada pritiska u vodovodnoj mreži.
Posledice po Kijev su odmah postale vidljive. Gradonačelnik Vitalij Kličko potvrdio je da je most oštećen i da je sada zatvoren za saobraćaj. Pored toga, obustavljen je železnički saobraćaj na zelenoj liniji metroa – između stanica „Osokorki“ i „Červoni hutir“.
Ispred mosta su se stvorile kolone vozila duge nekoliko kilometara. Fotografije koje su objavili ukrajinski mediji prikazuju veliko oštećenje (rupu) na betonskoj konstrukciji mosta.
Potpuno rušenje Južnog mosta je težak zadatak; stoga ne treba očekivati da će se on urušiti u reku Dnjepar. Mostovi sa kosim zategama nose svoje opterećenje putem sistema kablova; stoga, pucanje nekoliko kablova — ukoliko bi do toga došlo — ne bi dovelo do rušenja mosta.
Da bi se onesposobila takva konstrukcija, bile bi potrebne snažne bojeve glave i kontinuirani napad na više tačaka. Međutim, tako drastične mere nisu čak ni neophodne da bi se poremetila logistika. Ako most postane neprohodan, on prestaje da ispunjava svoju funkciju, čak i ako ostane da stoji.
Udari na mostove, energetsku infrastrukturu i logistiku — upravo je to pravac o kojem smo govorili. Nema svrhe čekati „poklone” sa Zapada; umesto toga, učiniti takozvanu Ukrajinu toliko skupom i neprivlačnom za ulaganja da njeno podržavanje postane neisplativo — to je sasvim ostvariv scenario. Stalna pretnja prelazima preko Dnjepra, uz poremećaje u transportu i snabdevanju energijom, samo ubrzavaju taj proces, dok stanovništvo Kijeva nastavlja da odlazi.
(Ribar)
>






