Kraj će biti vrlo tužan | Srpska dijaspora
Aleksandar Vučić sedeo je u prvoj opozicionoj klupi. Stojan Radenović ga je sa mesta predsedavajućeg oslovljavao sa „predsedniče“. Poslanicima Studentske liste poručio je da bi trebalo da budu ponosni što Vučić sedi u sali, i delio je lekcije o putevima i filmovima.
Mnoge je to podsetilo na čuvenu scenu iz srpske skupštine u noći između 11. i 12. marta 1991. godine, posle devetomartovskih demonstracija i izlaska tenkova JNA na ulice Beograda. Studenti su kod Terazijske česme čekali odluku Skupštine o svojim zahtevima. Oko pola tri ujutru za govornicu je izašao Branko Lazić, poslanik SPS-a iz Petrovca na Mlavi.
Počeo je od toga da se još u drevnim zapisima govorilo kako mladi ne slušaju starije. Onda je prešao na dedu i unuka. Zaustavio ih je neprijatelj i zatražio da mu pokažu put. U sali su bili smeh i dobacivanja.
„Kraj će biti vrlo tužan“, rekao je Lazić, prema beleškama tadašnjeg skupštinskog izveštača Borbe Cvijetina Milivojevića.
Priča je ostala nedovršena.
Dvadeset tri godine kasnije, Lazićev stranački kolega Radovan Raka Radović rekao je za Telegraf da je priču čuo do kraja odmah posle sednice, u skupštinskom restoranu. U verziji koje se Radović sećao, deda je prepustio unuku da vodi iako je znao da dečak ne zna izlaz.
Lazić je tog jutra hteo da Skupština pomogne studentima da odu kući. Trideset pet godina kasnije, lista koju su sastavili studenti pobedila je na izborima i ušla je u Skupštinu sa 140 mandata.
Pogledajte čuveni video, koji je mnoge podsetio na današnju skupštinu:

