Da li bi Goran Bogdan mogao da ostavi glumu u jednom času: Ekskluzvni intervju u štampanom izdanju Nedeljnika | Srpska dijaspora

Nekako mi uvek zapadne da sa Goranom sednem vrlo brzo nakon njegove pojave u istom kadru sa svetskom zvezdom. Ovih dana je to bila Kejt Mos s kojom igra u reklami za slavni Gucci. Veliku prašinu digla je i novinska vest oko vlasništva firme sa jednom aktuelnom srpskom ministarkom, a on će u ovom intervjuu to sve objasniti, i to po prvi put.

***

Ako osjetim da nešto tu lažem ili da je drugačije, bez problema ću nešto promijeniti, pa ako treba i zeznuti se i pogriješiti. I to sam naučio, pogotovo u glumi: greške su neminovne i ne može bez njih, nema evolucije bez greške. Negdje sam pročitao da bismo bili amebe da nije bilo greške; one su nas dovele ovdje i preduvjet su evolucije. Prije sam se, kao netko iz malog mjesta, stalno stidio greške i toga da ću ispasti glup, a onda sam naučio da je za to potrebna velika hrabrost. Tu se kali kreativnost.

Ja i dan-danas imam taj problem, nosim iz malog mjesta taj neki stid i zatvorenost. Čim se malo pusti, to ima tendenciju da okoštava. Zato stalno moram probijati taj led i skramu. To je konstantna borba. Želim nešto da zapišem, pa zablokiram. Nije to pitanje šta će selo reći, to je nešto perfidnije, nešto unutar nas, u DNK i kostima. Zato pozdravljam grešku. Naša ekipa u kojoj su bili Mario i Nikola iz Zostera stalno je govorila – „bolje ispasti glup nego ispasti iz aviona“. Treba ispasti glup, treba se obrukati, pasti, probati nešto drugačije i izaći iz zone komfora, jer je ona smrt za kreativnost. A kreativnost je nešto lijepo i potrebno čovjeku.

***

O sadašnjem dobu, mrežama, AI…

Trideset i pet godina se radi na tome. Zato kažem da nam predstoji duga i teška borba da vratimo pristojnost i prave vrijednosti. Sve je protiv nas, i to ne samo ovdje – cijeli svijet ide u tom smjeru. Počelo je to još 2016. godine s dolaskom Trampa na vlast: narativ u kojem svatko može reći šta god hoće, pa korona, gubljenje vjere u institucije, teorije zavjere, brze forme društvenih mreža gdje svatko ima pravo glasa. Treba svatko imati pravo glasa, ali moraju postojati regulative, pravila ili sankcije koje to usmjeravaju. Mada, to gubljenje vjere u institucije se pokazalo opravdanim, jer su institucije u koje smo vjerovali godinama zaista korumpirane. Da ne budemo egoistični, to se događalo kroz povijest i te borbe će stalno imati amplitude. Ali nema bitnije stvari za koju se treba boriti.

Ništa samo po sebi nije ni dobro ni loše, sve ovisi o tome kako ćemo se postaviti prema tome. To važi i za mreže i za umjetnu inteligenciju. Hoću vjerovati da je to samo alat, a na nama je šta ćemo s njim. Gadno je kad čovjeku motika postane totem i idol. Neću se klanjati motici, niti će mi ona gospodariti. Tako bi trebalo biti i s mrežama i s AI-jem. U današnjem dobu imamo dvije opcije: otpor ili prihvaćanje. Znamo šta donosi otpor – nestat ćemo. Da bi se svijet promijenio, moramo ga prvo prihvatiti, inače ne možemo djelovati na njega. Htjeli to ili ne, ljutili se ili ne, živimo s tim varijablama. Moramo ih koristiti, samo je pitanje hoćemo li se klanjati motici. Treba te alate pametno koristiti.

O čemu je sve govorio Goran Bogdan možete poslušati u podkastu Velikih priča „Rosić i drugovi“:

CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA KOJI JE OD ČETVRTKA, 10. SEPTEMBRA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NEDELJNIK.RS/SHOP