Ni tada rokenrol nije bio važniji nego danas: Intervju sa Radomirom Mihailovićem Točkom | Srpska dijaspora
Predstojeći koncert grupe Smak 16. decembra u Beogradskoj areni biće ugraviran kao još jedan od velikih susreta sa grupom koja je ispisala istoriju rok muzike u Srbiji, bivšoj Jugoslaviji. Promocija albuma u avionu za Njujork, snimanje albuma u Londonu, potpisivanje ugovora sa nemačkom diskografskom kućom, bile su epizode dostojne velikih svetskih rok bendova a izdešavale su se u karijeri kragujevačkog benda.
Otuda je bilo logično ali i nestvarno kada su članovi Smaka pre nekoliko godina dobili statue u centru Kragujevca čime im se grad odužio kao ljudima koji su ga proslavili brzinom jednakom onoj njihovog slavnog sugrađanina Fiata. U ovom intervjuu sa legendarnim gitaristom i kompozitorom Smaka Radomirom Mihailovićem Točkom prošli smo neke od istorijskih epizoda vezanih za grupu koja u decembru ima novi susret sa fanovima.
***
Album „Crna dama“ pamti se pored same muzike, velikih pesama, i po zanimljivom omotu koji je radio Dragan S. Stefanović mislim. On je radio i omote za Bijelo dugme. Da li vas je nerviralo što se tih godina medijski i u samoj javnosti potencirala vaša konkurencija sa Bijelim dugmetom?
Ni najmanje, čak smo u početku imali i dobre odnose sa grupom Bijelo dugme jer smo često nastupali zajedno. Ali kasnije se dogodio neslavni transfer našeg klavijaturiste Laze Ristovskog u tu grupu. Oni su ostali bez pola članova benda pa su morali da ga popune a mi smo bili u potrazi za novim klavijaturistom pa je u grupu došao Miki Petkovski, ex „Breg“ iz Skoplja (budući Leb i sol).
Mislim da je ta ’utakmica’ između dva benda stvarala posebno interesovanje kod fanova jer smo ih imali dosta zajedničkih. S druge strane, naše diskografske kuće Jugoton i PGP su time stvarale marketinšku korist.
Pamti se vaša promocija mini-albuma Smaka u Jatovom avionu za Njujork. Kako je to izgledalo? Da li ste zaista svirali u avionu ili u nekom klubu u Njujorku?
U avionu, na promotivnoj liniji Beograd–Njujork smo samo imali foto i video snimanje, a u klubu matice iseljenika u Kvinsu (istočnom delu Njujorka) imali smo kraći nastup pred našim zemljacima. Potom smo obilazili znamenja tog velikog grada snimajući dokumentarac u produkciji TV Novi Sad.
To je bila promocija avio-leta Beograd–Njujork, znači tih godina je rok muzika bila toliko bitna da su vas zvali da budete deo tog promotivnog leta i značajne linije. Danas je to nezamislivo da bi neki srpski rok bend zvali za promociju nekog avio-leta. Zašto domaći rokenrol nije više toliko bitan? U svetu nije baš tako?
Mislim da ni tada rok nije bio puno bitniji nego danas, već je u pitanju izvesna veština naših menadžera i promotera kao i naše (tadašnje) diskografske kuće RTV Ljubljana za koju smo snimili nekoliko važnih izdanja. Uspeli su da nas ’uguraju’ u kampanju oko pomenutog leta i linije, a u režiji našeg JAT-a.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA KOJI JE OD ČETVTRKA, 12. NOVEMBRA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NEDELJNIK.RS/SHOP
