Himelstir ponovo sabira vernike – osvećenje obnovljenog manastira 3. oktobra | Srpska dijaspora
U malom mestu Himelstir, nadomak Hildeshajma, postoji adresa koju mnogi Srbi iz severne Nemačke ne doživljavaju samo kao crkvu ili manastir. To je mesto gde se decenijama dolazi na liturgiju, slavu, krštenje, razgovor posle službe i susret sa ljudima koji govore istim jezikom i razumeju šta znači živeti daleko od zavičaja.
Manastir Uspenja Presvete Bogorodice biće svečano osvećen u subotu, 3. oktobra 2026. godine, nakon potpune obnove. Za vernike Eparhije diseldorfske i nemačke to će biti jedan od najznačajnijih crkvenih događaja ove jeseni, ali i prilika da se ponovo okupe oko svetinje koja je dugo bila duhovno središte srpskog naroda u zapadnoj Evropi.


Foto: arhiva Eparhije nemačke
Svečanost počinje svetom arhijerejskom liturgijom u 9 časova, a posle bogosluženja u porti manastira biće priređen kulturno-umetnički program. Organizatori pozivaju vernike iz cele Eparhije, ali i sve ljude dobre volje, da učestvuju u ovoj radosti. Manastir se nalazi na adresi Obere Dorfstraße 12, 31137 Hildesheim–Himmelsthür.
Crkva u Himelstiru građena je od 1905. do 1907. godine, a Srpska pravoslavna zajednica kupila ju je 1978. godine, za vreme episkopa Lavrentija. Uz crkvu su tada kupljeni i prateći objekti, koji su zatim prilagođeni pravoslavnom bogosluženju. Uređeni su ikonostas i ikone, a hram je već 1979. godine posvećen Uspenju Presvete Bogorodice.
Od tog vremena Himelstir je prerastao u mnogo više od parohijske crkve. Kao prvi srpski pravoslavni manastir u Nemačkoj, postao je sedište Eparhije diseldorfske i nemačke, a kroz njega su prolazile generacije vernika, sveštenika i gostiju. Bio je arhijerejsko sedište episkopa Lavrentija, Konstantina i Sergija, sve do 2015. godine, kada je sedište Eparhije premešteno u Diseldorf.
Iako administrativno sedište više nije u Himelstiru, manastir je ostao važna tačka okupljanja pravoslavnih Srba. Uz njega deluje parohija koja okuplja vernike iz Hildeshajma, Hamelna, Goslara i Holcminedena, a u njegovoj porti i danas se prepliću molitva, razgovor, dečja graja i susreti ljudi koji se često viđaju samo o velikim praznicima.
Obnova manastira ostvarena je zalaganjem i velikodušnim prilogom ktitora Dragana Vukovića, sa blagoslovom i pod staranjem arhiepiskopa diseldorfskog i berlinskog i mitropolita nemačkog Grigorija, uz podršku sveštenstva i vernog naroda.
Izvor: Rasejanje.info


